Video: evo što dobijete kad tražite masažu sa sretnim završetkom

Dating > Video: evo što dobijete kad tražite masažu sa sretnim završetkom

Click here: ※ Video: evo što dobijete kad tražite masažu sa sretnim završetkom ※ ♥ Video: evo što dobijete kad tražite masažu sa sretnim završetkom

Zahirovic Husein Ziko 22. Tullio Simoncini — talijanski liječnik i stručnjak u području onkologije, dijabetesa i poremećaja metabolizma - tvrdi da je karcinom upravo infekcija candidom, i da teorija konvencionalne medicine o tome, da rak nastaje u rezultatu nepravilnog funkcioniranja stanica, ne drži vodu. Zlatni ibrik u ruke mi daju, sa izvora vodu zahvataju; to je izvor od meda i mlijeka, džennetlije takva nagrada čeka. Postupak vodi Državni sud BiH.

Njih dvojica su mene samo iskoristili da bi osnovali MBO i domamili pristalice. Došlo je do velikog priliva srpskih izbeglica iz Slovenije i Hrvatske u opštinu, dok su Bošnjaci i Hrvati istovremeno počeli da odlaze zbog sve većeg osećaja nesigurnosti i straha. Danas, nakon što je rezultat njihove pameti poznat svima nama, ove uvrede shvaćam kao pohvale!! Net: Kako je knjiga primljena u školi među vršnjacima i nastavnicima? Zločin bez kazne, tako bismo mogli nazvati genocid na području općine Prijedor. Prema podacima iz procesa koji je vođen na MKTJ protiv ratnog zločinca Slobodana Miloševića 1997.

U istom kontekstu se koristi i priča vezana za ubistvo Milana Levara, Hrvata koji je ubijen takođe od strane hrvatskih nacionalista, zato što je bio tokom rata protiv vršenja zločina nad Srbima u Gospiću i o čemu je izgleda puno znao. Podjelili su se u pet grupa. Relativiziranje i negiranje genocida u bosanskohercegovačkom političkom životu govori o tome da je pitanje dejtonskog uređenja BiH riješeno pogubno loše.

Candida i rak - Također, na Županijskom sudu u Splitu od 14.

Sve što je potrebno jeste da se pogleda film i saslušaju intervjuirane osobe. Zaključke ćete sami izvući — krivi su drugi! Dozu posebne tajnovitosti wow!? Rečeni dokumenti su, ustvari, neke odluke i potezi američke administracije vezani za zaštitu americkih ekonomskih interesa iz 1984. U filmu je posebno istaknuto formiranje Nacionalne fondacije za demokratiju National Endowment for Demokracy i angažiranost CIA. Borisa Malagurskog rođen 1988. Tada je upravo bio intervjuiran na aerodromu u Vankuveru. Lamentirao je i propovjedao o nekorektnosti kanadskih i američkih vlasti, pošto kanadska carinici nisu pustili dr Srđu Trifkovića da uđe u Kanaduda. Dr Trifković je kao gost srpske studentske organizacije trebalo da govori studentima Univerziteta u Vankuveru. Uglavnom, kockice su se tako složile da je dr Srđa Trifkovic ostao izvan Kanade, a studenti uskraćeni za jedno predavanje pronunciranog desničara ili jednostavno — četnika! KOSOVSKA MITOLOGIJA: Početak filma je obilježen scenama koje na ležeran, čak simpatičan način, govori o jugoslovenskoj zajednici. Naravno, nije pomenuto da je ta država skoro od samog osnivanja funkcionisala kao diktatura i velikosrpska hegemonisticka organizacija. Da ne pominjemo burne političke rasprave u Kraljevini SHS u kojima su se dešavala i ubistva u Skupštini. Reditelj to naravno, podsvjesno ustvrđuje opaskom da je kraj Srednjevjekovne srpske države uslijedio nakon bitke na Kosovu 1389. Istorijska je činjenica, međutim, da je padom Smedereva to se desilo sedam decenija poslije okončano Srednjevjekovno srpsko carstvo i otpočeo život u Srbiji pod otomanskom imperijom. Ovdje slijedi i nekoliko nebuloza, mali poticaj srpskog nacionalnog naboja namjenjen gledaocima, o turskom načinu vladanja, kao i nekoliko epskih ideja o razlozima širenja islama na Balkanu. Tako se u filmu pojavljuju već znani internacionalni borci: Gregory Elich, Bari Litucci, John Bosnich, kanadski general Louis McKenzie UN zapovjednik na Balkanu u proteklom ratu i čovjek vrlo sumnjivih moralnih nazora , James Byron Bissett bivši kanadski ambassador u Jugoslaviji , nezaobilazni dr Srđan Trifković… U stvari, svi ovi su promotori, lobisti, a u realnosti sisari naše krvi, salonski četnici i ekstremni desničari koji na nesreći srpskog i drugih balkanskih narada prave novac. Služeći se izvježbanim tehnikama pridobijanja povjerenja potencijalnih kupaca svojih ideja, dobro uštimanom filmskom pričom, nastoje dokazati da je krvavi raspod Jugoslavie uzrokovan interesima SAD i interesima velikih korporacija, a u tom kontekstu i poslijednicom globalizacijskih procesa na svjeteskom planu. Na lokalnom, balkanskom nivou, uzroci raspada Jugoslavije su, gledište je filma, pojava ili buđenje ustaškog pokreta u Hrvatskoj i radikalnog islama u Bosni. Photo: Stock MANIPULACIJA NA SVE STRANE: Da bi dokumentarni materijal bio što uvjerljiviji, u filmu se u nekoliko navrata koriste dijalozi iz igranih filmova, o čemu autor filma ne upozorava gledaoce. Tako u filmu možemo vidjeti jedan broj poznatih filmskih glumaca iz tog perioda. U filmu su intervjuirani i ljudi u čiju dobronamjernost i poštenje ne treba sumnjati. Rade Aleksić iz Trebinja, otac Srđana Aleksića, mladića poznatog po svom hrabrom činu da stane u zaštitu sugrađanina druge nacionalnosti i bude ubijen od strane pijanih srpskih vojnika. Tu je i Vlade Divac, nekadasnji jugoslovenski košarkaski reprezentativac i NBA star. Očigledno je da ovaj dio ljudi nije znao kako će njihovo učešće u filmu biti iskorišćeno. Reditelj je na ekstremno propagandan način, da bi prikazao Hrvatsku zločinačkom, vješto koristio intervju sa suprugom Josipa Kira, prijeratnog šefa policije u Osijeku. Činjenicu da je na Kira izvršen atentat od strane hrvatskih nacionalista za šta se pretpostavlja da je došla naredba iz samog hrvatskog državnog vrha , reditelj vrlo neukusno koristi Kirovo herojstvo za bacanje krivice za rat na Hrvate. U istom kontekstu se koristi i priča vezana za ubistvo Milana Levara, Hrvata koji je ubijen takođe od strane hrvatskih nacionalista, zato što je bio tokom rata protiv vršenja zločina nad Srbima u Gospiću i o čemu je izgleda puno znao. Naime, dok je Kir ubijen neposredno prije rata, Levar je ubijen 2000. Naime, Izetbegović je rođen 1928. Sličan metod oslikavanja, manipulacijama redoslijeda pojava, događaja i dokumenata, autor filma koristi često u opisivanju jugoslovenske predratne drame. Naravno, pazeći da u bilo kom negativnom kontekstu ne pomene srbijansku i srpsku oligarhiju tog vremena. Prije neki dan, odnosno heftu, taman pred obelježavanje 16. Šeherzadi je sedamnaest godina a već je objavila šestu zbirku pjesama. Njenim plodnim stvaralaštvom mnogi su impresionirani, dok je internet preplavljen njenim pjesmama. U nemogućnosti da prisustvujemo promociji, ali s namjerom promoviranja njenog stvaralaštva nastali su djelovi našeg e—Muhabeta koji poklanjamo vjernim čitaocima Bošnjaci. Inače Šeherzada je imala prvi javni nastup 2005. Druga knjiga je izašla 2007. Šeherzada Jakupović MOŽE LI DA SPAVA Djeca Srebrenice često se pitaju Dal zločinci mogu sanak da snivaju Kad zatvore oči da li čuju graju Od omladine koju su strijeljali u Gaju Što u boju pobiše što tenkovima pogaziše I što nejač poslije bitke na strijeljanje osudiše Zašto su dedu staroga a zašto malo dijete Koje metak nije htio nabodoše na bajonete Pobiše nam roditelje i stariju našu braću Sad pitanje postavljaju zašto majke naše plaču Stare majke sad čekaju da otvore sve grobnice I da makar dio pravde bude spušten na zločince DOLAZAK U KABUR Kad čovjeka u kabur spuštaju pa mu brzo dženazu klanjaju Od kabura tada svi odlaze tad mu Munkir i Nekir prilaze Pitaju ga šta je do smrti radio da li se je halal imetkom hranio Koliko je čitao Allahovu knjigu da li je za ovim časom imao brigu Da li je drugima poučne riječi divanio koliko je u životu jetima nahranio Kakvu je djecu iza sebe ostavio da li je zbog imetka namaz zapostavio. PUT DO KJABE Siromašan čovjek kasu napravio kad je imao marku u nju je stavio A znao je gladan više puta biti ali kasu nije htio otvoriti Poslije mnogo godina on se odlučio da bi kasu otvorio dovu je proučio Klanjao je dva rekjata pa kasu otvori sa zahvalom Rabbu on tiho progovori Pa ako je halal para što sam sakupio i dovoljno da bi se ja hadždžom okitio Za strpljivost kod Allaha nagradu zaslužio od milosti Tvoje hadždžom bi se okitio U DŽENNETU Što sam sinoć lijep san usnio da sam s ovog svijeta preselio, pa me vode iz mog kreveta, otvaraju mi kapije Dženneta. Zlatni ibrik u ruke mi daju, sa izvora vodu zahvataju; to je izvor od meda i mlijeka, džennetlije takva nagrada čeka. Džennetlije meni se raduju pa mi izvor Kevser pokazuju, jer ja nisam žalio imetka pa me takva nagrada dočeka. Probudih se i odmah zažali´ što se sanak neće da nastavi. San će odsad pouka mi biti, samo dobra djela ću činiti. IZVOR KEVSER Izvor Kevser teče iz Dženneta, iz Dženneta mjesta punog rahmeta. Ja bih rado Kevser izvor pio, ali ne znam dal´ sam zalužio. Sa Kevsera teče jedna rijeka sastavljena od meda i mlijeka. Ko je proba taj će sretan biti, glad i žeđ neće nikad osjetiti. Taj će izvor piti džennetlije, sastavni je dio njihove avlije. Suzdrži se na ovome svijetu da bi mjesto stek´o u Džennetu. Net: Šeherzada, počnimo razgovor od rođenja i školovanja. ŠEHERZADA: Rođena sam 02. Odrasla sam u Mramoru kod Tuzle i tamo sam živjela do novembra 1999. U Teočaku sam završila osnovnu školu. Net: Kada si počela pisati poeziju i koje prepoznao tvoj pjesnički talenat? Zatim, u četvrtom razredu je učiteljica tražila da svi mi đaci sami napišemo po jednu pjesmicu za zadaću. Moja je pjesmica bila toliko originalna da učiteljica u početku nije vjerovala da su to moji stihovi i mislila je da sam prepisala iz neke knjige. Net: Da, sjećamo se kada ste nam se javljali da tražite sponzora. I ko je izašao u susret da prva zbirka pjesama bude odštampana? ŠEHERZADA: Teško smo našli sponzora, jer su mnogi mislili da tako mlada osoba nije u stanju da napiše neku zbirku. Međutim gospođica Senija Bubić je preko SDA sponzorirala 1. I sami recenzenti kao i urednik su gledali malo sa nepovjerenjem, ali su nakon mnogo provjera ipak obradili knjigu, a to su bili dodatni troškovi pa je moj babo podigao kredit i moja prva knjiga je konačno otišla na štampanje. Net: Kako je knjiga primljena u školi među vršnjacima i nastavnicima? ŠEHERZADA: Uh, kada se toga sjetim. Pa tada su počeli problemi sa nastavnicom bosanskog jezika koja me veoma mnogo provocirala. Podršku mi je pružao moj razredni, a posebno moji roditelji koji nisu žalili ni truda ni novca. Na književne susrete sam putovala u Tuzlu svakog petka u večernjim satima puna četiri mjeseca. Net: Šeherzada, reci nam koliko su agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima prisutni u tvojem pjesništvu? ŠEHERZADA: Ja sam rođena, kao što je navedeno u početku mog intervjua, u ratnim danima, tako tada nisam bila svjesna opasnosti šta se oko mene zbiva, ali po pričanju mojih roditelja, svjesna sam koje su ratne strahote preživjeli. Ali da budem konkretna na pitanje, kao pjesnikinja na rat gledam kao na nešto najružnije što čovjek može da doživi. Neke moje pjesme govore o tome, posebno su prepoznatljive da ne mogu a da u svom pjesničkom stvaralaštvu ne spomenem genocid nad Bošnjacima u cijelom Podrinju. Jer i moji su blizu Drine, blizu Semberije, tamo je bio užas koji se niti može niti smije zaboraviti. Mi mlađi ćemo pamtiti i pisati. Eto ja ću to raditi kroz stihove. Net: Koliko sredina utiče na tvoje pjesničko stvaralaštvo i obrnuto? ŠEHERZADA: Na moje pjesničko stvaralaštvo svakako da okolina ima uticaja i daje mi inspiraciju, ali i to je promjenljivo, ali u dobroj mjeri zavisi od društva. Net: Zašto od društva? ŠEHERZADA: Zato što su jedni ljubomorni, drugi suzdržani, a treći, kojih je možda najmanje, oni mi pružaju podršku, kako moralnu, neki i materijalnu. Jer bez materijalne pomoći ja ne bih mogla štampati ovoliko knjiga. Net: Imaš li želju nekoga spomenti od onih koji ti pomažu? Net: Šta je sa bošnjačkom dijasporom? ŠEHERZADA: Dijaspora skoro da i ne zna za mene. Vjerovatno je to što me tamo nema ko predstaviti. Vjerujem da će Bošnjaci. Doduše ni izdavači me nisu predstavljali ni na domaćem a kamoli na stranim sajmovima knjiga. Net: Bosna i Hercegovina je poznata kao rasadnik dobrih pjesnika, koliko ti oni izlaze u susret? ŠEHERZADA: Pjesnici me uglavnom jedni podržavaju, drugi kritikuju, a treći mi pokušavaju nametnuti drugi stil pisanja poezije. Ali sve u svemu zadovoljna sam sa saradnjom sa njima. Net: Koliko su ti mediji u BiH naklonjeni? Net: Koji te medij nikada nije podržao? ŠEHERZADA: Pa federalna televizija me nikad nije pozvala da gostujem, iako sam im se obraćala u više navrata. Tako je isto i sa BHT! Očito da nisu zainteresovani za stvaralaštvo mladih. Ko zna možda je potrebna neka štela. Net: Mjesec je juli i obilježavanje 16. U povodu ovog planetarnog genocida pojavljuješ se novom zbirkom? Ubijenu su nedužni ljudi, nažalost i brojni moji vršnjaci koji su se tada tek rodili. Net: Šta bi poručila bh. ŠEHERZADA: Neka se probaju staviti u položaj sirotinje koje je svakim danom sve više. Manje neka se svađaju a više da se okrenu mladom naraštaju koji završavaju školovanja a nemaju šanse za zapošljenje. Vratimo ljude na radna mjesta kako bi mogli da normalno žive sa svojim porodicama. Konačno političari moraju shvatiti da mi nemamo koristi od svađe pred kamerama i medijima. Net: A šta bi poručila mladima? ŠEHERZADA: Pozivam sve mlade u BiH da zajedno gradimo našu budućnost! Problematiziranja karaktera rata, bosanskog otpora kao i borbe za očuvanje hiljadugodišnjeg državno-pravnog subjektiviteta i identiteta jedne zemlje, koja dolaze iz međunarodnih krugova su, u pravoj hiperprodukciji različitih opservacija, daleko najinteresantnija. Šta više takva promišljanja su, zbog naivnog uvjerenja i neosnovanih nada u promjenu takvih stavova o BiH, u domaćoj politici u pravilu potiskivana ili tretirana kao isključivo lična mišljenja pojedinih evropskih političara, nikako kao oficijelna politika bilo koje zemlje Starog kontinenta. Ta naivnost, koja se u domaćim političkim krugovima usiljeno predstavljala političkim lukavstvom, Bosnu je zasigurno puno koštala. Definirajući navedeni odnos kao klasičan aparthejd, on kaže da su se shodno tome i rješenja problema tražila isključivo na temelju geografskih odnosno administrativnih razdvajanja, navodeći cijelu galeriju likova koja je predano radila na realizaciji takvih planova. Takvo stajalište naravno nije moglo proizvoditi bilo kakvu reakciju koja bi išla u pravcu zaustavljanja zločina. Šta više takav odnos je zapravo stimulirao samo reafirmaciju fašizma kao djelotvornog modela za rješavanje političkih nesporazuma. Dovoljno je tek onako, bez nekog posebnog mentalnog naprezanja, analizirati pismo koje je John Major 2. Moram vas obavijestiti da ovakav stav ima svaka druga evropska i sjevernoamerička vlada, i zato nećemo intervenirati u ovom području da spasimo muslimansko stanovništvo ili da ukinemo embargo na oružje. Njegova drskost nije bila uokvirena samo na visoke razine, kako je to činio njegov britanski istomišljenik. Njegov stav bio je, također, poznat i bosanskim političarima. Problem je samo u činjenici što su ga, u naivnom uvjerenju da bi Evropa mogla promijeniti stav, samo prepričavali isključivo u užim krugovima i sjedeljkama, umjesto da ga kao oružje koriste u diplomatskoj borbi. Bio je više nego drzak. Ni nalik na socijalistu za kojeg se predstavljao. Saznavši za nacionalni identitet Silajdžićevog saputnika, Mitterand je otvoreno i drsko pred svim prisutnim bosanskohercegovačkog ambasadora u Francuskoj prof. Jasno je da bosanskohercegovački predstavnici vlasti u takvim okolnostima nisu imali pretjerano velik prostor za optimizam niti je takva politika stimulirala uvjerenje da bi, pozivajući se na brojne evropske deklaracije nafilovane humanizmom i brigom za nacionalna i ljudska prava, mogli okrenuti u svoju korist, ali ni šutnja odnosno skrivanje navedenih činjenica zasigurno nije bila rješenje. Iz sadašnje perspektive jasno je da bi objelodanjivanje takvih činjenica zasigurno puno bolje djelovalo na moral bosanskih patriota, nego njihovo prikrivanje i priglupo prepričavanje unutar diplomatskih i stranačkih krugova. Vrhunac političkog diletantizma, s obzirom da je isuviše naivno bilo i očekivati da bi jedan Mitterand, mogao podržati herojski otpor jednog jednog naroda i zemlje koji su bestijalno napadnuti. Od čovjeka, koji je zasigurno bio snažno iskompleksiran činjenicom da je njegova zemlja pred Hitlerom poklekla za 24 sata, tako nešto se nije moglo očekivati. Oprez kao obavezujući model ponašanja Ono što je, međutim, najtragičnije u svemu jeste činjenica da Evropa ni dan danas, šesnaest godina od završetka agresije na BiH, ne napušta poziciju maglovitog odnosa prema karakteru rata, i shodno tome prema svemu što se na eksjugoslovenskim prostorima zbivalo. Praveći se ćoravom kod očiju, za koje sami tvrde da najbolje vide, Evropa zapravo od očiglednih stvari pravi misterije, što jasno svjedoči da je riječ o svijetu u kome obmane i prevare još uvijek imaju zavidan status na skali općepoštovanih vrijednosti. Stojeći do koljena u krvi svoje vlastite klaonice Evropa posvećuje neobično veliku pažnju pravilnom vezivanju ovratnika, prostiranju stolnjaka, pitanjima ubrusa itd. Ali, ona danas, ipak ne zna misli li vlastitom glavom ili ne... Još uvijek sklona da vjeruje kako je njen način mišljenja božanskog, nadzemaljskog porijekla. Svi oni, međutim, koji su taj svijet, na jednoj višoj razini promišljali iznutra, u pravilu nisu dijelili naročiti optimizam, posebno u pogledu čvrstine navedene zajednice. Evropa, dakle, jeste naša perspektiva, ali to ne znači da oprez, kao duhovnu i političku konstantu, trebamo isključiti, misleći da je sve što je bilo zauvijek prošlo. Uostalom, zar baš naprijed navedeni likovi, čije su ruke krvave kad je BiH u pitanju, ne uživaju status graditelja Evropske Unije. Nesporno je da uživaju. Kako ih onda i ko ih to ima pravo ukalkulirati u instaliranje povjerenja, kao platforme za izgradnju dobrih odnosa. Nemoguća misija, jer oni to ni po čemu ne zaslužuju. Upravo zato na promociju čvrstih garancija za miran društveni život, na takvim osnovama niko naprosto nema pravo. Ipak, rješenje postoji, rješenje koje osigurava dostojanstvo i sigurnost, a ne vrijeđa drugog. Ljudi snažnih duhovnih vertikala u tom smislu baštine jasan stav - oprez nije sumnja nego obavezujući model ponašanja. Čini mi se da sve ovo što se sa mnom događa kao da je neki ružan san, košmar, i prosto ne mogu da shvatim da je ovako šta moguće... Pitam se samo kome sam se i sa čim tako zamjerio da moram proći kroz sve ovo. Ali, ja ipak vjerujem u pravdu, istinu i to da će se sve razjasniti. Nakon što su srpskocrnogorske, agresorske snage preuzele kontrolu nad opštinom Prijedor, 30. Muhamed Čehajić je ove rječi poslao u pismu svojoj ženi ubrzo nakon što je uhapšen 23. Kasnije je prebačen u logor Omarska gde je ubijen. Rječi Muhameda Čehajića su primjer stradanja na hiljade ljudi koji su bili žrtve zločina srpskocrnogorskih agresorskih snaga koji su počinjeni na sveobuhvatan i sistematski način u opštini Prijedor 1992. One predstavljaju nadu mnogih žrtava da će se ostvariti Pravda. U Prijedoru je postojala namjera da se uništi cijela bošnjačka zajednica Govoriti o Genocidu u Prijedoru predstavlja rizik da se ne uspije izraziti najvažniji dio onoga što zapravo jest ta tragedija planetarnih i povijesnih razmjera. U najduljem doživljaju, Prijedor se, zapravo, šuti i pati, u dostojanstvu stradalničkog bošnjačkog naroda a prije svega porodica stradalnika, pred ukaljanim obrazom svijeta i produkatora i izvršioca genocida. O Prijedorskom genocidu treba govoriti, jer se on tiče humanosti. Jer je prijedorska sudbina drukčija od drugih masovnih i genocidnih stratišta, sudbina koja svjedoči o istrajnoj nepravičnosti svijeta i svireposti naredbodavaca i izvršioca genocida. Nezamislivo je sa stanovišta pravde i humanosti — a ipak to jest naša stvarnost — da prostor u kome je izvršen genocid svijet daruje upravu baš onima koji su genocid izvršili, da obilježavanje godišnjica genocida — iz godine u godinu — nadziru upravo oni koji su ga obavili, pri čemu ga, istovremeno, službeno poriču. Time se nastavlja stradanje Prijedora, stradanje Bošnjaka. Prijedorska tragedija nije završena. Prijedor nije samo bošnjačka patnja: ona mora biti sudbinski važna lekcija i svijetu i Bošnjacima. U Prijedoru je počinjeno više od 3500 ubistava. Hiljade ljudi je zatočeno u logorima ili protjerano iz svojih domova. To nisu pojedinačni incidenti, već je to bila organizirana kampanja zločina koju su provodile vojska i policija iz Srbije uz koordinaciju srpskih civilnih vlasti opštine. Zločin u Prijedoru je svojom okrutnošču pokazao agresorsko, genocidne ciljeve Srbije i Crne Gore prema BiH i posebno genocidne ciljeve prema njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima. U Prijedoru je počinjen genocid, zločin protiv civilnog stanovništva, zločin protiv zarobljenika, zločin uništavanja kulturnih i historijskih spomenika, zločin rasne diskriminacije, zločin silovanja, zločin mučenja u logorima smrti, zločin nasilnog protjerivanja i posebno zločin ubijanja bošnjačke akademske elite. Nema zločina koji se tu nije dogodio. Ubijanje nedužnih ljudi, ubijanje pameti bošnjačke, njihovo masakriranje, klanje, mučenje, silovanje, ponižavanje, tjeranje u logore i protjerivanje, biološko istrebljenje sa ovih prostora se ne može i ne smije zaboraviti. Ako znamo da je velikosrpska politika došla iz Srbije i Crne Gore, ako znamo da je njen cilj bio uništenje države BiH uništenjem Bošnjaka i gradova u kojima su Bošnjaci bili u većini, onda je sasvim jasno da Bošnjacima na prijedorskim prostorima, na njihovim pradjedovskim ognjištima, nije bilo mjesta. Trebalo ih je svesti na tolerantan procenat. A da bi se to postiglo pribjeglo se zločinu, onakvom kakav se ne pamti među civiliziranim narodima. Ono što se dešavalo u Srebrenici za tra dana u Prijedoru se dešavolo tri godine. Kada je planirani broj smrti postignut, pristupilo se etničkom čiščenju koje danas daje svoje željene rezultate. Bošnjački narod i fizički i duhovno na ovim prostorima polako izumire. Srpsko-crnogorska genocidna politika Grad Prejedor istrijebljen je od Bošnjaka Pljačka, rušenje... Logori smrti Masovna ubijanja, genocid Mezarja Nezakonit državni udar u Prijedoru — agresija - genocid S obzirom na znatan broj predmeta koji su pred Međunarodnim sudovima presuđeni u vezi sa zločinima u Prijedoru, danas postoji niz činjenica koje se ne mogu osporiti. Među njima su i one u vezi s prvim koracima koje su napravile političke, policijske i druge srpske snage kako bi zauzele opštinu Prijedor. Srpske političke snage bile su zabrinute zbog promena u demografskoj ravnoteži u korist bošnjačke populacije. To je postalo jedno od glavnih pitanja u političkom životu opštine tokom 1991. Tokom rata u Hrvatskoj 1991, rasle su tenzije između srpske zajednice u Prijedoru i njegovih bošnjačkih i hrvatskih zajednica. Došlo je do velikog priliva srpskih izbeglica iz Slovenije i Hrvatske u opštinu, dok su Bošnjaci i Hrvati istovremeno počeli da odlaze zbog sve većeg osećaja nesigurnosti i straha. Prosrpska propaganda je postajala sve očiglednija. Emitovanje programa TV Sarajevo je prekinuto i zamenjeno je emitovanjem programa iz Beograda i Banja Luke. Taj program se sastojao velikim djelom od intervjua sa političarima Srpske demokratske stranke SDS koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati željeli da unište Jugoslaviju dok su Srbi težili da je sačuvaju. Srpski mediji takođe su propagirali ideju da su Srbi morali da se naoružaju kako bi izbjegli pokolj sličan onom koji se dogodio u Drugom svjetskom ratu. Na sastanku SDS Skupštine opštine Prijedor 27. Milomir Stakić je izabran za Predsednika ove Skupštine. Krajem aprila 1992, u opštini je osnovan niz tajnih srpskih policijskih stanica, a preko 1. U noći između 29. Srpski radnici Stanice javne bezbjednosti i rezervne policije okupili su se u Čirkin polju, djelu grada Prijedora. Podjelili su se u pet grupa. Jedna grupa bila je odgovorna za zgradu Skupštine opštine, jedna za SUP, jedna za sudove, jedna za banku i poslednja za poštu. U predmetu protiv Milomira Stakića Pretresno vjeće Međunarodnog krivičnog tribunal za područije bivše Jugoslavije MKTJ je presudilo da je preuzimanje Prijedora predstavljalo nezakonit državni udar — agresija, koji je mjesecima bio planiran i koordiniran, a čiji je krajnji cilj bio stvaranje srpske opštine koja bi na kraju bila dio zamišljene čisto srpske države. Sistematski organizovani zločini — genocid Većina zločina za koje je MKTJ sudio počinjeni su nakon što su političke, vojne i policijske snage bosanskih Srba preuzele kontrolu nad Prijedorom. Tada su osnovani logori Omarska, Keraterm i Trnopolje, koji su bili poznati po okrutnosti zločina koji su u njima počinjeni. Dokazni materijali u brojnim predmetima pred MKTJ pokazali su da Omarska, Keraterm i Trnopolje nisu slučajno osnovani: bili su rezultat smišljene i organizovane politike nametanja sistema diskriminacije protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti u Prijedoru. Svijet je saznao za brutalnost logora Omarska kroz slike objavljene u međunarodnim medijima na kojima su prikazani izgladnjeli zatvorenici. Slike britanske televizijske kuće ITN podstakle su svjetsku javnost i brzo izazvale osudu. Istom brzinom su usljedile kontroverze u vezi s tim snimcima, tako da su neki tvrdili da su lažni, te da se zločini počinjeni u logoru i oko njega nisu ni dogodili. Avgusta 1992, tadašnji predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić dozvolio je britanskoj televiziji ITN da ode u Prijedor i istraži navode o kršenju ljudskih prava u jednom broju logora osnovanih na tom području. Ekipa snimatelja je pitala zatvorenike šta se u logoru događalo. Pitali su zatvorenike i koliko su dugo tu, odakle su, da li su ih tukli. Neki zatvorenici su odgovorili na ova pitanja. Zadatak sudija MKTJ upravo jeste da provjere autentičnost i verodostojnost svakog dokaza koji prime. Prilikom svakog prikazivanja snimka, odbrana je imala mogućnost da ga ospori. Sudije su svaki put prihvatile snimak kao autentičan. Nezavisno od MKTJ, snimci ITN su bili tema sudskog procesa povodom klevete u Velikoj Britaniji. U tom predmetu, porota je jednoglasno utvrdila da je film autentičan i oni koji su osporavali njegovu autentičnost su morali da plate odštetu od 375. Predmeti MKTJ u vezi sa zločinima počinjenim u logoru Omarska izvan svake sumnje pokazuju da slike ITN pružaju samo djelić uvida u užase koji su se tamo dogodili. Logor Omarska je osnovan kao logor prvenstveno za zatvorenike nesrpske nacionalnosti. Iako je bilo Srba zatvorenih u logoru, bili su u manjini. Osnovan je krajem maja 1992, a zauvjek zatvoren krajem avgusta 1992. Većina zatvorenika je držana u logoru negdje do 6. Tokom nepuna tri meseca kroz logor je prošlo više od 3. Uslovi života su bili strašni, a zatvorenici su stalno zlostavljani. Prva osoba koja je odgovarala pred MKTJ za zločine počinjene u logoru Omarska bio je Duško Tadić, nekadašnji predsednik lokalnog odbora Srpske demokratske stranke SDS. MKTJ ga je proglasio krivim za niz zločina počinjenih širom Prijedora i u okolnim selima, u logorima i prilikom hapšenja pripadnika nesrpske nacionalnosti koja su se u početku događala dok je SDS preuzimao opštinu. Na početku preuzimanja došlo je do napada na mesto Kozarac kod Prijedora 24. Ishod je bio oko 800 ubijenih civila od oko 4. Kada je grad zauzet, snage bosanskih Srba su počele da sakupljaju sve nesrpsko stanovništvo i istjeruju ga pješke iz te oblasti. Paravojne i vojne snage bosanskih Srba su prebile, opljačkale i ubile još mnogo civila u toku etničkog čišćenja Kozarca. U toku okupacije Kozarca Duško Tadić je učestvovao u sakupljanju i nasilnom premještanju civila. Pripadnici snaga bosanskih Srba su izdvojili mnoge civile iz kolone protjeranih i ubili ih. Po preuzimanju Prijedora i okolnih oblasti snage bosanskih Srba su zatvorile hiljade muslimanskih i hrvatskih civila u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Duško Tadić je posjećivao logore, iako nije imao zvaničnu funkciju u njima. Sudsko vjeće MKTJ je obraćajući se Dušku Tadiću pri izricanju presude o kazni zaključilo sljedeće: ''... Pretresno vjeće je takođe zaključilo da ste ubili dvojicu Muslimana u Kozarcu prerezavši im grlo. Ova ste krivična dela počinili namjerno i to sa sadističkom okrutnošću, uz korišćenje noževa, bičeva, metalnih poluga, drške pištolja, štapova tako što ste udarali nogama svoje žrtve i stezali omču oko vrata jedne žrtve sve dok se nije onesvjestila. Optuženi je još pod zakletvom svjedočio da nikada nije bio u logorima Omarska i Keraterm, niti učestvovao u etničkom čišćenju Kozarca. Svjedočio je da pet puta bio u Trnopolju, ali da nikada nije ulazio u logor. Pretresno vjeće je njegovo objašenjenje gde je bio u vreme navedenih zločina proglasilo neistinitim kao i njegov pokušaj da svoju suprugu iskoristi kao alibi. Sudije su ga proglasile krivim za okrutno postupanje i nehumane postupke prilikom učešća u ovom incidentu. Ostali optuženi kojima je suđeno i koji su osuđeni pred MKTJ za zločine počinjene u ovim logorima su Miroslav Kvočka, komandant logora Omarska, Mlađo Radić i Milojica Kos, obojica komandanti smJene u Omarskoj, Dragoljub Prcać, zamenik komandanta logora Omarska i Zoran Žigić, koji nije imao zvanični položaj, ali je proglašen krivim za činjenje zločina u sva tri logora, Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Klozeta tako reći nema, svoje prirodne potrebe treba zadovoljiti u kante ili čak često u uglu neke prostorije ili poda se. Bolesni ili ozljeđeni zatočenici jedva da dobijaju ikakvu njegu ili je uopšte ne dobijaju. Uopšteno govoreći, svi ti muškarci su mršavi, oslabljeni i još dodatno utučeni budući da stalno žive u klimi nasilja i straha. Ne znaju kada će biti prozvano njihovo ime. No znaju da kada budu prozvani, to neće biti toliko zbog toga da ih se ispita, koliko zato da ih se pretuče. Žene nisu bile premlaćivane, ali su, barem neke od njih, bile zlostavljane, a neke druge ili te iste i silovane. Drugim rječima, ne postoji niti jedno jedino mesto u krugu logora Omarska na kojem bi se zatočenik mogao osjećati bezbjedno ili se jednostavno nadati da ga niko neće udariti niti podvrgnuti nekom obliku nasilja. Jednog oca na smrt prebijaju pred očima njegovog sina. Muškarci urlaju od bola, zidovi i podovi poprskani su krvlju. Muškarci koji se vraćaju živi imaju otvorene rane, ne mogu se držati uspravno, u nesvjesti su. Leševi koje iznose imaju otvorene rane na lobanji, polomljene zglobove, prerezana grla. Neke od žrtava na kraju su dokrajčeni metkom... U periodu otprilike od 24. Jedino što osjećam je kajanje zbog svih života koji su izgubljeni i života koji su upropašćeni u Prijedoru, u Keratermu, i nažalost, ja sam doprinio da se ti životi unište. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i snage da sprječim neke ili sve strašne stvari koje su se desile. Želio bih da mogu da vratim vrjeme i da se ponašam drugačIje. « Još jedan optuženi koji se izjasnio krivim za zločine u logoru Keraterm bio je Predrag Banović, nekadašnji stražar. On je priznao da je učestvovao u pet ubistava, u premlaćivanju 25 ljudi i streljanju još dvoje u logoru. On je priznao da je bio svjestan sistema zlostavljanja u logoru, i da je učestvovao u maltretiranju, premlaćivanju i ubijanju zatočenika da bi i sam doprinio tom sistemu zlostavljanja. Za ove zločine, Pretresno vjeće ga je osudilo na osam godina zatvora. Pored zločina počinjenih u logorima, predmeti pred MKTJ bavili su se i drugim krivičnim djelima počinjenim izvan ovih logora u opštini Prijedor. Darko Mrđa, pripadnik interventnog voda policijskih jedinica u Prijedoru, priznao je da je učestvovao u naročito gnusnom zločinu koji se odigrao dana 21. Darko Mrđa je učestvovao u pratnji organizovanog konvoja muslimanskih i drugih nesrpskih civila iz Tukova i logora Trnopolje iz okoline Prijedora, koji se kretao prema opštini Travnik. Konvoj se zaustavio na jednom mestu na putu uz rječicu Ilomsku, između Skender Vakufa i planine Vlašić. Na tom mjestu, Darko Mrđa i drugi pripadnici interventnog voda su sproveli naređenje da se vojno sposobni muškaraci izdvoje iz ostatka konvoja, lično su odabrali oko 200 muškaraca, koji su ukrcani u dva autobusa, i odvezli ih do Korićanskih stjena. Muškarcima iz jednog od autobusa naređeno je da izađu iz autobusa. Sprovedeni su na stranu puta iznad duboke provalije, gde im je bilo naređeno da kleknu, nakon čega su ubijeni iz vatrenog oružja. Muškarci iz drugog autobusa izvođeni su u manjim grupama po dvojica ili trojica i potom ubijeni iz vatrenog oružja. Zajedno s drugim pripadnicima interventnog voda, Darko Mrđa je lično i direktno učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, streljanju i ubistvu nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stjenama. Osim dvanaestorice muškaraca koji su preživeli pokolj, poubijani su svi muškarci koji su izvedeni iz ta dva autobusa. Za učešće u ovom zločinu, Darku Mrđi je izrečena kazna od 17 godina. Učestvovao sam u izdvajanju i ubistvu tih nedužnih ljudi. Iskreno se kajem zbog toga… I jako mi je teško da se suočim s onime što se desilo na Koričanskim stjenama. Biljana Plavšić, jedna od najviših rukovodilaca Republike Srpske tokom rata, 2003. Ona je priznala da je rezultat toga bila smrt i protjerivanje hiljada žrtava, najčešće pod veoma brutalnim okolnostima. U vezi sa zločinima počinjenim u Prijedoru, Biljana Plavšić je prihvatila da je u Omarskoj bilo ubistava i premlaćivanja i da se prema zatočenicima nehumano postupalo. Činjenice o genocidu u Prijedoru Prema popisu iz 1991. Prema podacima iz procesa koji je vođen na MKTJ protiv ratnog zločinca Slobodana Miloševića 1997. Godine, Prijedor je imao 39,248 stanovnika od čega 397 ili 1% Bošnjaka. Za samo 5 godina broj Bošnjaka sa 44% spao je na 1%. U zločinu u Prijedoru u potpunosti su ispunjeni sljedeći elementi genocida: 1. Namjerno, organizovano, sistematsko ubistvo članova prijedorske bošnjačje zajednice Poslije više zajedničkih sastanaka 29. Već četiri sata kasnije 30. Svi vitalni objekti u gradu preuzeti su bez ikakvog otpora, a dogovori izigrani. Isti dan u prostorije tvornice keramičkih pločica u gradu Prijedoru zatvaraju prvih 7 civila iz grada što se smatra danom otvaranja logora Keraterm. Istovremeno jedna fiskulturna sala u Trnopolju pretvara se u još jedan logor gdje se dovode i zatvaraju žene i djeca iz okupiranih sela. U vremenu od 20. Napad izveden prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više hiljada bošnjačkih i hrvatski civila, a neutvrđen broj odveden je u logore gdje je kasnije uglavnom likvidiran. Bez ikakvog razloga u spavaonici broj 3 ubijeno je između 150 i 180 civila koji su tu bili zatočeni. Krajem jula 1992 iz logora Omarska odvedeno je u nepoznato oko 50 logoraša čija su tijela kasnije pronađena u prirodnoj jami Lisac u Bosanskoj Krupi, a 31. Dio ovih ljudi svoj životni put završio je 21. Do kraja 1992 godine općina Prijedor je u največem dijelu bila očišćena od Bošnjaka. Ubijeno je više hiljada Prijedorčana. Nestalo je oko 3300 osoba oba pola i svih starosnih dobi. Na teritoriji općine Prijedor ekshumirano je 53 masovne grobnice od 5 do 456 tijela , 72 zajedničke 2 do 4 tijela i 257 pojedinačnih grobnica. Teške povrede fizičkog i mentalnog integriteta prijedorskih Bošnjaka Teške povrede fizičkog i mentalnog integriteta Bošnjaka ogledaju su se najčešće kroz: protuzakonito zatvaranje, ubistva, silovanja, premlaživanja, deportacije, prisilni rad. U Prijedoru je registrovano 57 mjesta gdje su zatvarani i ubijani Bošnjaci. Srpske vlasti imale su posebnu taktiku prema bošnjačkim intelektualcima. Za svega nekoliko dana u Prijedoru je ubijeno oko 200 intelektualaca. Nametanje uslova života sa ciljem uništenja prijedorske bošnjačke zajednice Prvo su smijenjeni svi bošnjački funkcioneri sa funkcija koje su obavljali, a gotovo svi Bošnjaci su otpušteni sa posla. Istovremeno sa otpuštanjem sa posla največi broj Bošnjaka je izbačen iz društvenih stanova, a u privatne kuće i stanove nasilno su useljavane srpske izbjeglice koje su vrlo brzo, doslovno otimali te stanove i kuće. Poslije toga slijedilo je oduzimanje automobila, isključenje telefona, struje, prisilni rad na najtežim fizičkim poslovima. Sa izbacivanjem sa posla ljudi su automatski ostajali i bez zdravstvenog osiguranja. Na kraju su prijedorski Bošnjaci dovedeni u situaciju da imaju samo jednu želju, a to je da odu u čemu su im srpske vlasti « velikodušno pomagale » 4. Sprječavanje razvoja — rađanja prijedorske bošnjačke zajednice Sprječavanje rađanja ogleda se u činjenici da je genocidni atak bio posebno usmjeren na razaranje porodične strukture kod prijedorskih Bošnjaka. Zločinci su vrlo brzo shvatili da razaranjem prije svega bošnjačkih porodica razaraju i samu bošnjačku naciju i državu BiH. Zato se ovaj atak i ispoljavao ubijanjem svih generacija u porodici. Ubijana su istovremeno djeca da ne odrastu, žene da ne rađaju, produktivni muškarci da ne produžuju porodicu. Hiljade staraca su ubijali zato da nebih odnjegovali unuke i tako ugrozili zamišljenu ,,Veliku Srbiju,,. Potvrda ove teze je u strukturi ekshumiranih grobnica. U dosada ekshumiranim grobnicama ekshumirano je oko 92% civila, 12% žena i 2% djece. Vrlo često iz grobnica su ekshumirane trudnice. Prisilno premještanje djece iz jedne etničke skupine u drugu Stotine prijedorske bošnjačke djece su izmještana u druge krajeve i u druge države gdje im je mijenjan identitet, a time etnička pripadnost. Tako je Prijedor je ostao u rukama onih koji su izvršili genocid. Posuđeni image Dokazi za genocid u Prijedoru 1. U procesu ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću 16. U Odluci sudskog vijeća stoji da je vijeće Miloševiću potvrdilo citiram : ,,Genocidnu namjeru i postojanje genocidnog plana da se unšte Bošnjaci kao nacionalna grupa,,. U predudi stoji da su u postupku donošenja presude kao dokazi uzete sljedeće činjenice: U tačci 181 govori se o napadu srpske vojske na Biš'ane i ostala sela na brdu, U tačci 183 govori se o logorima Omarskoj, Keratermu i Trnopolju, U tačci 184 govori se o pravljenju spiska prijedorskih intelektualaca i njihovom nestanku, U tačci 185 govori se o zloćinima u Bišćanima i Čarakovu, U tačci 186 govori se o zločinu na Koričanskim stijenama, U tačci 188 govori se o kupljenju i odvođenju 300-350 tijela ubijenih na području Bišćana i Rizvanovića U tačkama 189-200 govori se o do tada nezabilježenim zvjerstvima u prijedorskim konclogorima. U ovoj presudi genocid je dokazan u Prijedoru. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je do sada za razna djela ratnog zločina na MKTJ osuđeno najviše zločinaca iz Prijedora. Postupak vodi Državni sud BiH. MILAN KOVAČEVIĆ, umro u Haškom zatvoru SIMO DRLJAČA, ubijen od strane SFOR prilikom hapšenja. Budućnost O genocidu nad Bošnjacima u BiH kao najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava govore brojni relevantni izvori objavljeni u naučnim publikacijama širom svijeta. Doneseno je više pravosnažnih sudskih presuda međunarodnog i nacionalnog karaktera koje, pored ostalog, ukazuju i pokazuju na uzroke, ciljeve i razmjere tog genocida. Nakon genocida u medijima i naučnoj, stručnoj i najširoj javnosti, posebno u Srbiji i entitetu Republika Srpska, prisutne su različite, pogrešne percepcije i mišljenja o karakteru rata i prirodi zločina u Republici BiH 1992-1995. Plasiraju se neistine, laži i falsifikati o događajima u BiH na kraju 20. Osim pojedinačne krivične odgovornosti za ratne zločine i genocid počinjene u agresiji na BiH, postoji i kolektivna moralna i politička odgovornost. Princip i moralnu vrijednost te kolektivne odgovornosti nastoje spasiti srpski intelektualci i njihovi svijetski plačenici. Ta kolektivna odgovornost na negativan način, dolazi do izraza u negiranju genocida. Relativiziranje i negiranje genocida u bosanskohercegovačkom političkom životu govori o tome da je pitanje dejtonskog uređenja BiH riješeno pogubno loše. Među faktorima koji su doveli do stradanja Bošnjaka najvažnije to što su oni većinom muslimani. Stoga se kod Bošnjaka dodatno razvio refleks jačanja upravo te komponente njihova identiteta. Međutim, bošnjački identitet se ne smije svesti samo na tu dimenziju. Uz potpuno uvažavanje vjere i tradicionalnih islamskih vrijednosti, Bošnjaci treba da optimalno razvijaju bosanstvo i elemente multinacionalne državnosti, svoju teritorijalnu i državotvornu svijest koje su zajedno sa vjerom tri poluge bošnjačke nacionalne svijesti. Sinhronizirana agresija na BiH s njenih istočnih i zapadnih granica nije uspjela uništiti je, ali će njena budućnost zavisiti od toga koliko će umjeti Bošnjaci čuvati je istrajno i mudro. Stoga, genocid u Prijedoru i BiH treba da bude trajno upozorenje koje će Bošnjake učiti mudrosti samoodržanja, a ne samo emocionalna bujica koja nosi ka isključivosti i samosepariranju u dejtonskoj državi BiH. Osvajanje istine, slobode i pravde ne podrazumeva stajanje i zastajanje. Zaborav, negiranje i poricanje jednako je genocid, a potiskivanje i odbacivanje zločina ukida i omalavažava dostojanstvo svih žrtava i svih boraca za istinu i pravdu. Žrtve genocida su u Prijedoru, u BiH, u dijaspori i mi im iskazujemo pijetet, čuvajući njihov nevini lik, duboko i trajno u našim srcima. Naoblačenje i osvježenje sa grmljavinom i kišom ujutro će zahvatiti prvo zapadne djelove, pa će se proširiti.... I tako, jučer ranom zorom, baš poslije sabahskog ezana, počelo je da grmi i pada jaka kiša nad Bosanskom Krajinom. Nakon vrelih i užarenih ljetnjih julskih dana, kiša je dobro došla kao osvježenje za mnoge. Njihove suze nije mogla saprati ni kiša. Ne, to nije kiša, to su suze naših majki, djece, sestara, očeva i braće iz Prijedora. Posmrtni ostaci nevino ubijenih Prijedorčana zauvijek je našlo svoj smiraj, pored svojih najbližih rođaka, koji su također na zvjerski način ubijeni i ukopani 20. U općini Prijedor je postojalo više od pedeset ozloglašenih koncentracionih logora, od kojih se po zlu i fašizmu izdvajaju: Omarska, Keraterm i Trnopolje. Jedan prekrasan grad pretvoren je u logore smrti. Srpsko-crnogorska genocidna politička, vojna i paravojna armada, pretvorila je Prijedor u jedno od najvećih žarišta masovnih zlostavljanja, silovanja i ubijanja. O tome se rijetko priča ili skoro nikako. Prema nepotpunom istraživanju u ratu je ubijeno 5209 stanivnika ove općine, čak tri puta više upoređujući određena područja nekih općina u Podrinju koje su potpuno istrijebljene. Samo u koncentracionom logoru Omarska ubijeno je više od 1000 Bošnjaka. Prijedor je poslije Srebrenice grad u kojem je počinjen najveći zločin genocida i u kojem je izvršeno plansko i potpuno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva — Bošnjaka i Hrvata! Ubijanje i istrebljenje je trajalo intenzivno i u dugom periodu. Nisu ubijeni u jednom danu, u suprotnom Prijedor sa okolinom bio bi drugi region koji bi se mogao nazvati prostorom na čijem tlu je počinjen genocid. Zbog toga su i radili sistemski, analizirajući stanje i sve ono što ih moglo povezati s tim crnim djelom. Upravo jutarnja kiša s početka priče, ima i drugu simboliku pored one sa suzama majki Prijedorčanki. Naime, koliko je samo puta i svitanje zore došao kamion — šleper pred Keraterm i druge logore, gdje su često sami logoraši i srpsko-crnogorski stražari tovarili mrtve civile, koje su preko noći ubijali raznim predmetima i vatrenim oružjem, i vozili ih u nepoznatom pravcu. Zločin bez kazne, tako bismo mogli nazvati genocid na području općine Prijedor. Danas, baš kao tih 90-tih godina, te iste žrtve, prevoze se ponovo kamionima, sad već u tabutima do mezarja, gdje će naći svoje vječno počivalište i na nišanima svoje ime, sa različitim datumima rođenja ali sa istim danom smrti, 20. Tako prođe još jedan tužan dan, dan kad smo se oprostili od 111 naše braće i sestara. Prije samo deset dana u Srebrenici je ukopano 613 žrtava genocida, dok prije tri dana u Sanskom Mostu zauvijek smo se oprostili od 10 nedužnih žrtava genocida. I tako skoro svaki dan na prostorima Bosne i Hercegovine lociraju se i otkopavaju nove masovne grobnice ili naše najmilije ponovo sahrađujemo u zemlju. Samo crna zemlja zna koliko Bošnjaka drži u svojoj utrobi a da se za njihovu sudbinu još uvijek zna. Ni jučerašnja kiša, nije mogla da sapere svu bol majki i očeva u Kozarcu, koju su se gušili u tuzi i plaču, što su na tako mučenički način ugašeni životi njihove rođene djece, braće, sestara... Ugašeni su mnogi životi, pred svijetom koji je hladno gledao vapaj bosanskog naroda, bez volje i želje da im pomognu! Gdje su naredbodavci i zločinci koji su izvršili genocid? Da li su odgovarali pred sudom pravde? Ko ih je i koliko kaznio? Svi zločinci moraju biti uhapšeni i procesuirani. I veliki a i oni mali koji su prepoznatljivi po svojim zločinačkim nedjelima. To se mora uraditi zbog žrtava prijedorskih genocida. Jer te žrtve su ostajale nijeme, pa čak i onda kada su izgovorali riječ... Nije to riječ, to su krikovi da ih neko spasi od patnje, i produži im život. Njihove krikove nije niko čuo, a zlotvori su se sladili u krvi nevinih Bošnjaka... Možda tad niste čuli njihove posljednje krikove, vidjeli suze u očima, bol na usnama, strah na izbezumljenom licu u susret onom što ih čeka, ali sad neka vam sve te žrtve budu... NE ZABORAVI GENOCID U PROJEDORU I BiH! U Kozarcu je danas 20. Iz Odbora za ispraćaj saopćeno je kako je odlučeno da njihov ispraćaj bude organizovan 20. Prema nepotpunim podacima, od 20. Dženazu je predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Porodice ubijenih i njihovi prijatelji večeras će proučiti tevhid pred dušu svih žrtava genocda u naselju Bišćani početi obilježavanje 19 godina od njihovog stradanja. Njihove porodice su kao i do sada nezadovoljne sporošću nadležnih institucija u vezi sa pronalaskom i identifikacijom ubijenih, jer se još uvijek traga za posmrtnim ostacima 800 osoba, a posebno su ogorčene radom bh. U progonu bošnjačkog naroda na lijevoj obali Sane najviše je stradalo naselje Čarakovo, u kojem je od 2. Tokom ove sedmice u Čarakovu će biti podignuto Spomen-turbe, a u dva zaseoka u Bišćanima spomen-ploče u znak sjećanja na njihove ubijene žitelje prenosi radio BIR. Spisak identificiranih žrtava genocida kojima je obavljena dženaza s lokacijama za ukop. Huseini Hilmija Inis 25. Ramcilovic Fehim Smajo 27. Duracak Mujo Suad 15. Redžic Idriz Sadik 07. Hodžic Bejdo Rasim 02. Menkovic Jasim Selim 15. Menkovic Jasim Vahid 27. Menkovic Sulejman Jasim 07. Dedic Ramo Refik 16. Dedic Refik Vehbija 27. Bešic Mustafa Ismet 24. Behlic Samed Sanimir 31. Mujdžic Sulejman Kemal 01. Alagic Jasim Muhamed 09. Alagic Jasim Ale 24. Behlic Omer Latif 24. Beširevic Kemal Zlatko 13. Ramcilovic Sulejman Amir 20. Mulalic Agan Hasan 03. Bacic Imšir Meho 01. Ramulic Jasim Mustafa 06. Dedic Rifat Sulejman 14. Zenkic Hase Senija 22. Avdagic Šukrija Hadmija 08. Cauševic Kasim Ðevad 01. Cauševic Kasim Hasaga 15. Krdžalic Redžep Emina 05. Fikic Tahir Bajro 04. Menkovic Jasim Ilijaz-Iko 10. Cauševic Sejfo Fikret 24. Hopovac Samed Aziz 27. Nakic Hamid Jasmin 15. Velic Zuhdija Edhem 17. Velic Zuhdija Enes 24. Šabanovic Abaz Almir 14. Kajdic Ibrahim Elvedin 19. Arifagic Ekrem Mehmed 03. Arifagic Avdo Enver 19. Alic Rifet Sejad 18. Bešic Izet Nermin 21. Blaževic Ibrahim Fadil 22. Blaževic Himzo Fikret 04. Bešic Ibrahim Mustafa 10. Bešic Adem Sead 06. Bešlagic Mustafa Suvad 23. Custic Mehmed Ismet 21. Custic Mehmed Hilmija 26. Cauševic Smail Besim 19. Garibovic Arif Taib 06. Grabic Abaz Muhamed 22. Grabic Meho Mustafa 02. Hasanagic Hasan Osman 02. Hankic Salih Husein 04. Hodžic Husein Ahmet 28. Elezovic Šerif Šaban 29. Kahrimanovic Muharem Uzeir 20. Kahrimanovic Sulejman Mehmed 14. Kararic Kadir Elvir 01. Kararic Husein Kadir 01. Mehmedagic Husein Osman 12. Murcehajic Derviš Fuad 28. Mujkanovic Hamdija Husein 25. Fazlic Derviš Ismet 12. Talic Ibrahim Mehmedalija 26. Zahirovic Husein Ziko 22. Mujkanovic Osman Edin 23. Blaževic Edhem Mustafa 25. Avdic Muho Rajif 07. Crljenkovic Šaban Muharem 07. Velic Teufik Zehida 07. Žeric Idriz Sakib 16. Jusufagic Latif Senad 11. Colic Ramo Derviš zv. Foric Rasim Besim 09. Dergic Emin Edhem 15. Trnjanin Bejdo Sakib 12. Garibovic Atif Vasif 27. Prijedor-šehidsko mezarje Kamicani 78. Rizvancevic Osman Faik 10. Mrkalj Omer Himzo 02. Dergic Ðemal Admir 04. Mujkanovic Edhem Fikret 16. Žeric Karanfil Ferid 14. Ðonlagic Kemal Emir 15. Šljivar Halil Omer 29. Velic Ramo Fadil 09. Foric Jasim Jasmin 19. Foric Jasim Zilhad 15. Avdic Hamed Husein 01. Ramic Abdulah Emir 18. Foric Fehim Sakib 24. Foric Fehim Asim 17. Foric Rasim Zijad 11. Malojcic Bajro Šefik 12. Memic Mehmed Asmir 27. Saldumovic Hamaza Bajazid 07. Saldumovic Mehmed Jasmin 12. Sivac Salko Mujo 03. Selimovic Huska Zilhad 12. Hrustic Sefer Mahmut 19. Kulašic Omer Abaz 01. Katana Fehim Hatidža 23. Murcehajic Derviš Mehmed 12. Paratušic Sulejman Zijad 10. Hodžic Hilmija Mirsad 14. Sadic Džemal Nail 27. Hirkic Husein Šefik 15. Kljajic Mesud Samir 13. Mujkanovic Rasim Refik 25. Alic Alija Mujo 14. Velic Zuhdija Ekrem 15. Prijedor-šehidsko Talijanski liječnik Tullio Simoncini govori o povezanosti između candide i raka. Candida albicans je gljivica, koja je u određenim količinama prisutna u svakome od nas. Candida raste u crijevnoj flori svih ljudi i njezin je sastavni dio. Ova gljivica također živi u ustima, grlu i spolnim organima većine ljudi. Organizam zdravog čovjeka drži razinu candide pod kontrolom, ali ako zbog nekih razloga imunitet padne i gljivica se razmnoži, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Na žalost, mnoštvo čimbenika u našem modernom životu pogoduje rastu candide. Stres, prekomjerno korištenje antibiotika, nezdrava prehrana, sredstva protiv kontracepcije — sve to utječe na rast candide u organizmu, koja uzrokuje brojne probleme. Zbog toga osobe, koje boluju od kroničnog umora, koji u većini slučajevima nastaje zbog rasta candide, užasno se osjećaju — kako fizički, tako i psihički. Alternativni liječnici već odavno upozoravaju na to, da pretjerano širenje candide u organizmu može uzrokovati brojne zdravstvene probleme poput kroničnog umora, alergije, artritisa, depresije, probavnih problema itd. Candida i rak Dr. Tullio Simoncini — talijanski liječnik i stručnjak u području onkologije, dijabetesa i poremećaja metabolizma - tvrdi da je karcinom upravo infekcija candidom, i da teorija konvencionalne medicine o tome, da rak nastaje u rezultatu nepravilnog funkcioniranja stanica, ne drži vodu. Simoncini je liječnik u pravom smislu riječi, koji je oduvijek tražio istinu zbog dobrobiti svojih pacijenata i odbijao prihvaćati dogme, koje je nalagala konvencionalna medicina. U bolničkim onkološkim sobama djeca su umirala. Patio sam, kada sam gledao jadnu djecu, koja su umirala od posljedica kemoterapije. Počeo je svoja istraživanja sa otvorenim umom, bez predrasuda i strogih pretpostavki, koje je diktirala moderna medicina. Simoncini je shvatio, da mora postojati povezanost između svih vrsta raka — bez obzira na to, gdje u tijelu da se nalazili. Proučavajući rak, primijetio je da su sve izrasline raka imale istu boju — bijelu, kao i candida. Povezavši bijele naslage sa kolonizacijom candide, Simoncini je krenuo sa daljnjim istraživanjem ovog fenomena. Zaštitna reakcija organizma Dr. Simoncini objašnjava zaštitnu reakciju organizma na slijedeći način: 1. U zdravom organizmu, imuni sistem drži nivo candide pod kontrolom. Na kraju, candida počinje napadati unutrašnje organe i imuni sistem je prisiljen da reagira na ovu opasnost na drukčiji način. Simoncini govori, da to nije tako. Daljnje širenje raka je također uzrokovano pravim uzročnikom tumora — candidom. Na kraju pravi uzročnik raka, kao i drugih bolesti, je oslabljeni imunitet. Kada imunitet funkcionira pravilno, odmah rješava problem, prije nego li situacija izađe izvan kontrole. U ovom slučaju, zdravi imunitet drži nivo candide u organizmu pod kontrolom, sprečavajući njezino daljnje širenje. Lijek protiv candide Kada je Simoncini shvatio, da je rak uzrokovan candidom, nastavio je tražiti lijek, koji bi efikasno ubijao candidu i na takav način liječio rak. Brzo je shvatio, da obični lijekovi protiv gljivica ne funkcioniraju, jer candida brzo mutira, da bi se obranila, čak se i počinje hraniti lijekom, koji je bio namijenjen da ju ubije. Umjesto toga, Simoncini je pronašao nešto puno jednostavnije i bolje — sodu bikarbonu. Da, stara dobra soda bikarbona je dovoljna da riješi ovaj problem ne govorimo o modernoj sodi bikarboni, koja sadrži još puno drugih sastojaka. Za razliku od drugih lijekova, candida se ne može prilagoditi sodi bikarboni. Drevni Egipćani također su znali za djelovanje anti-gljivičnih lijekova, a u Indijskoj literaturi za liječenje raka preporučuju se lijekovi sa snažnim lužnatim svojstvima, poput sode bikarbone. Simoncini je počeo koristiti sodu bikarbonu za uništavanje candide. Prvim pacijentom je bio talijan Gennaro Sangermano, koji je bio pušten iz bolnice na umiranje zbog raka pluća. Nakon nekoliko mjeseci pacijent nije samo da nije umro, nego se odlično osjećao i bio je u potpunosti zdrav. Simoncini Dalje je slijedilo još više slučajeva izlječenja od raka, nakon čega je Simoncini odlučio predstaviti svoja pronalaženja Talijanskom Ministarstvu Zdravstva u nadi, da će se nastaviti znanstvena istraživanja u tom smjeru. Predlažemo, da , da bi shvatili, što je zaista ludo i opasno. Na sreću, Tullio Simoncini nije bio kukavica. Kada je izašao iz zatvora, nastavio je širiti informacije o svome otkriću preko Interneta i nastupati u javnosti, kako bi pomogao što većoj količini ljudi. Tullio Simoncini uspješno nastavlja pomagati oboljelima od raka, koristeći sodu bikarbonu. U nekim slučajevima za izlječenje je potrebno nekoliko mjeseci, u drugima — samo nekoliko dana, ovisno o tome, gdje se nalazi rak. Prema brojnim molbama naših čitaoca, prevodimo detalje o terapiji sa sodom bikarbonom protiv raka. Alternativne metode koštaju puno manje, dok je njihova uspješnost puno veća. Upravo zbog toga sve se više ljudi obraća alternativnim načinima liječenja karcinoma. Dolje ćemo opisati nekoliko terapija liječenja raka sa sodom bikarbonom, koje su pomogle stotinama ljudi. Međutim, bitno je shvatiti, da je rak ozbiljna bolest, i da se takva terapija obavezno mora raditi pod stručnim nadzorom iskusnog alternativnog liječnika. Terapija sodom bikarbonom prema dr. Simoncini, talijanski onkolog, preporučuje korištenje sode bikarbone bez dodataka aluminija ili farmaceutske sode bikarbone u svrhu liječenja raka. Kako djeluje terapija: soda bikarbona drastično povećava lužnatost krvi, što uništava candidu koja prema teoriji dr. Postupak liječenja Kod karcinoma želuca, crijeva, rektuma i usne šupljine: Uzimati jednu čajnu žlicu sode bikarbone ujutro i jednu navečer sa čašom vode, tokom jednog mjeseca. Nakon toga rak bi trebao nestati. Napomena Ne koristiti ovu terapiju duže od 3-4 tjedna! Ipak, u većini slučajeva, terapija dr. Simoncini zahtjeva liječničku pomoć, u obliku injekcija ili intravenske terapije. Za intravensku terapiju: 500 ml 5% otopine sode bikarbone, direktno u venu, svaki dan. Terapija bi trebala trajati 6 dana, zatim pauza od 6 dana. Tako trebate nastaviti, dok ne dobijete ukupno 24 infuzije. Nakon toga provjerite da li se rak povukao. Više info na Terapija sodom bikarbonom i javorovim sirupom prema dr. Jim Kelmun je liječnik konvencionalne medicine. Međutim, imao je svoj poseban recept za liječenje raka, koji je dijelio ljudima, oboljelim od raka , puštenim kući na umiranje. Za čudo, većina njih su ozdravili od raka i živjeli još dugi niz godina. Ali doktor Jim mi je dao ovaj recept i za par mjeseci rak je nestao, što je bilo potvrđeno snimanjem. Međutim, u ovom slučaju, šećer djeluje na drukčiji način. Stanice raka ne uspijevaju iskoristiti šećer za rast, pošto ih soda bikarbona odmah ubije. U ovom slučaju, javorovi sirup djeluje na takav način, da povećava nivo šećera u krvi, da bih ubrizgao sodu direktno u stanice. Pretpostavlja se, da terapija sa sodom bikarbonom i javorovim sirupom djeluje poput kemoterapije, ubijajući stanice raka, ali bez ikakve štete za organizam. Prema svjedočanstvima brojnih izliječenih, ova terapija je jednostavna, efikasna i može se kombinirati sa drugim prirodnim načinima liječenja raka. Opet napominjemo da bi se terapija trebala primjenjivati pod nadzorom alternativnog liječnika. Soda bikarbona bez aluminija je siguran, efikasan i jeftin način liječenja raka. Soda drastično povećava lužnatost organizma, što dostavlja u stanice raka više kisika, nego što oni mogu podnijeti. Činjenica je, da stanice raka ne mogu preživjeti u uvjetima visoke razine kisika u krvi. Istraživanja su već potvrdila, da soda bikarbona zaista utječe na PH balans stanica raka. Simoncini preporučuje svojim pacijentima povećani unos slatkog tokom terapije sa sodom bikarbonom, nikada nije pomislio na miješanje sode sa javorovim sirupom kako preporučuje dr. IZVOD IZ KRIVIČNIH PRIJAVA LICA OPTUŽENIH ZA RATNE ZLOČINE U BiH 1992-1995. KOMPLETAN DOKUMENT ZA DOWNLOAD SPISAK LICA OPTUŽENIH ZA RATNE ZLOČINE U BiH 1992-1995. A Abdić Faruk Abduli Ramo Abid Abu Safijahai Abidović Ibrahim Bahrija Abu Amin Abu Džerib Abu Falah Abu Isak Ademović Adem Osman Ademović Beg Hasan Ademović Hasan Nedžad Ademović Zejnil Munib Ademović Ibrahim zv. Avgustinović Mate Ivo Azinović Ivica Ažlić Abdulah Ramiz B Babajić Mehmed Sabrija Babajić Omer Ramo Babajić Omer Ramo Babajić Ramo Refik Babić Hazima Hazim Babić Ivo Filip Babić Ivica Babić Josip; Babić Zijad Bačvić Fadil Husein Badža Đorđe Bahor Behbija Safet Bahtić Fikret Bajić Asim Hamdo Bajić Bogoljub Goran Bajić Osman Bajramović Ahmet Nermin Bajramović Derviš Bajramović Ismet zv. Djug Kemal Dobojčić Refik Benjamin Dobojčić Refik Dino Dogan Alija Fajim Dogan Alija Mehmed Dogan Mehmed Enver Dogan Mehmed Galib Dogan Muhamed Mevludin Dogan Salko Jakub Dogan Suada Safet Dolan Himzo Dominković Marko Dorić Ekrem Draganović Dragan Dragaš Saša Draginović Rasim Dramac Jure Luka Dramac Marko Dragan Dražeta Mate Željko Drino dr Esad Drinjaković Samir Drljević Izet Midhat Drljević Enver Drljević Juso Drljević Meho Drljo Ahmet Ahmo Drnda dr Kemal Drnjaković Samir Dubičić Salčin Nijaz Dudaković Atif Dudić Šukrija Mirsad Dugalić Ejub Amir Dugalić Ibrahim Ejub Dugalić Ibrahim Idriz Dugalić Rašid Fikret Dugalić Hakija Dujak Luka Alojzije Dujak Mijo Miroslav Dujmović Dragan Dulić dr Amira Dumančić Ilija Dragun Dumančić Tvrtko Pero Dupovac Husein Enver Dupovac Enver Duračić Miralem Durak Enes Duraković Hajrudin Ramiz Duraković Osman Galib Duraković Amel Duranović Jusuf Ćazim Durić Damiz Vehid Durić Nurija Murat Durmo Safet Duronja Čedomir Velimir Duspada Ivan Duvnjak Josip Frano Dž Džaferović Enver Džafić Mustafa Mensur Džafić Nurdin Džafić Sejad Džafo Ibrahim Alija Džambegović Dino Džananović Rešid Nerfid Džananović Senad Džanić Zuhdo Fahrudin Džanić Azem Džanić Nedžad Džanić Nurija Džanić Salčin Džanić Zulfo Džanko Beg Esad Džebo Himzo Rahman Džebo Rahman Dževad Džebo Samir Dželilović Hamed Alija Dželilović Mustafa Džidić Željko Džijan Ivica Džindrić Damir Džinić Petar Blažo Džinić Zdravko Džino Seno Džipa Esac Džojić Pavo Džonlić Salih Senahid Džubur Osman Hasan Džubur Ramo Rasim Džurdo Mujo Bajro E ebo Samir Efendić Besim Murat Efendić Hadžo Efendić Hamed Efendić Hasan Efendić Murat eknić Kemo Elezović Hajrudin Elezović Sabina Elezović Sabrin elić Ramo Ekrem elilović Salih Mustafa Emkić Aljo Hajro Emkić Dževad Emkić Midhat Emkić Najro Emkić Ramiz Emušić Hamid Emušić Muharem Emušić Nusret Emušić Rifet Ereiz Đuro Ilija Ereiz Ilija Mato Ereiz Ilija Stipe Ereš Zlatko Damir Ereš Zlatko Dragan Ereš Branko F Fačić Hasib Ahmed Fatima - Fata Fazlagić Šemsudin Haris Fazlagić Jasna Fazlić Osman Hajrudin Fazlić Fahrudin Fazlić Galib Fazlić Muhamed Fazlić Munivera Fazlović Avdo Bahrija Fazlović Muša Ferid Fazlović Muša Novalija Fejto Mensur Fejzić Suljo Fejzović Halid Ferhatbegović Mustafa Fikret? Filipović Blažo Nikola Filipović Blažo Stjepan Filipović Martin Franjo Filipović Pejo Ivo Filipović Pejo Niko Filipović Pejo Fišo Fadil Ibro Fišo Nezir Fišo Suljo Forić Sejdo Hamid Francetić Jure Frančešević Mijo Marko Frljak Muamer Fulan Mujo Hajrudin G Gabeljić Ševko Gadžo Huso Senad Gadžo Kasim Ramiz Gagić Rukija Zijad Gagula Huska Safet Gagulić Mehmed Mustafa Gagulić Taib Gaguluć Franjo Gajić Mijat Žarko Gak Ćazim Gakić Esad Gaković Ramiz Galić Ejub Galvar Senad Ganić Ejup Garić Ante Goran Garić Ivo Garić Zoran Gaši Alija Damir Gašparević Janko Alojzije Gavrankapetanović dr Fariz Gavrankapetanović dr Muhamed Gavranović Milan Jasmin Gavrić Marko Nikola Gazić Hasan Musafer Gazić Ragib Meho Gazić Redža Smajo Gedžo Mustafa Osman Gegaj Ahmet Mustafa Gegalo Jure Gegić Juso Halil Gegić Alija Geljić Jakov Pilja Geljić Franjo Genjac Neso Gerović Alija Gerović Hasan Gerović Mevludin Gerović Musa Gerović Ramiz Gerović Ramo Gerzić Adem Getoš Andrija Gežo Mustafa Osman Glamočić Šefko Jasmin Glasić Began Hajrudin Glasnović Davor Glasnović Željko Glavaš Ivo Ilija Glavaš Pejo Marko Glavaš Pavo Glavić Marijan Ilija Glavić Ivica Glavoguz Senad Glavović Alija Gligorić Simo Slavko Glogovac Damir Gluhaković Bartol Filip Gluhaković Mate Bartol Glušić Mehmed Bekto Gmitrović Mladen Velimir Gobeljić Abdulah Ševal Gobeljić Ahmet Izet Gobeljić Mahmut Ševko Gobeljić Smajil Mesud Godinjak Ibrahim Edhem Golić Latif Ejub Golić Mahmuta Haris Golić Mustafa Ejub Golić Adis Golić Avdo Golić Jozo Golubović Marko Ante Golubović Ilija Gosto Salko Gotovina Ante Govrić Ilija Gračanlić Senahid Ćamil Graho Dževad Grbić Nezir Hasan Grbo Pašaga Grebić Ahmet Grgić Pejo Šimo Grgić Tadija Ilija Grgić Edin Grgić Ilija Grgić Marjan Grubaš Ante Grubišić Jure Guberac Gudelj Mustafa Gunje Vesna Gurdić Atif Nurija Guska Jasmin Gušić Ibrahim Tufo Gušić Muhamed Avdija Gušić Sarija Meho Gušić Sarija Omer zv. Hajrulahović Mustafa Hajruli Hazir Hakić Šabanija Halčin Nijaz Haldžić Mithad Halić Nihad Halić Rasim Halihodžić Hajrudin Halilović Asim Sead Halilović Azem Nermin Halilović Hasan Salih Halilović Huso Sejo Halilović Ibro Osman Halilović Mehmed Sevdalija Halilović Meho Asif Halilović Redža Rešad Halilović Redžo Rešad Halilović Safet Emir Halilović Uzeir Uzeir Halilović Asmir Halilović Ćazim Halilović Fadil Halilović Hajrudin Halilović Huso Halilović Ismet Halilović Safet Halilović Samir Halilović Sefer Haljić Hasan Mehmed Hamed? Hamidović Husnija Adnan Hamzić Fikret Nihad Hamzić Himzo Salih Hamzić Ismet Edin Hamzić Asim Hamzić Hamza Hanić Smajo Hajro Haračić Fadil Senad Harbaš Jasmin Hardarević Mehmedalija Mirsad Harderbašić Hamid Šemso Hasanagić Apko Hasanbašić Refik Senad Hasanhodžić Sead Hasanović Adem Amir Hasanović Ahmo Šaban Hasanović Alaga Hasan Hasanović Alija Ibrahim Hasanović Edhem Fahrudin Hasanović Edhem Mevludin Hasanović Edhem Rifet Hasanović Edhem Sabahudin Hasanović Edhem Šaban Hasanović Hamid Samir Hasanović Husein Ramiz Hasanović Husein Selman Hasanović Ibrahim Mevludin Hasanović Lulfo Ćamil Hasanović Mehmed Ćamil Hasanović Mehmed Meho Hasanović Mustafa Ekrem Hasanović Salih Fadil Hasanović Šaban Almaz Hasanović Šaban DŽemail Hasanović Šaban Izet Hasanović Elvis Hasanović Hajrudin Hasanović Hajrudin Hasanović Hakub Hasanović Hasib Hasanović Nevres Hasanović Sejid Hasanović Teufik Hasanović zv. Hebib Sadik Sabrija Hebib Zećir Suljo Hebibović Ismet Hebović Meri Hećimović Senihad Helać Zahir Suad Herceg Alija Salim Herceg Slavko Herceg Srećko Hercegovac Sakib Šemsudin Hibić Ćerim Nedžad Hibić Fadil Sead Hibić Muhamed Sead Hibić Paša Šaćir Hidić Fatima Hidić Rasim Hirkić Husein Ekrem Hirkić Husein Fikret Hirkić Alija Hirkić Maho Hiroš dr Mustafa Hodo Sifet Hodža Ćemo Selim Hodžić Abid Nijaz Hodžić Avdo Ferid Hodžić Hamed Hasan Hodžić Hamzo Galib Hodžić Ibro Munib Hodžić Kemal Nedžad Hodžić Muhamed Salko Hodžić Nedžib Ruždija Hodžić Sead Armin Hodžić Adis Hodžić Bećir Hodžić dr Lutvo Hodžić Fejzo Hodžić Hasan Hodžić Husein Hodžić Mevludin Hodžić Mirsad Hodžić Murat Hodžić Nihad Hodžić Senad Hodžić Šefko Hodžić Zijo Hodžić-Mehić Esad Sead Hodžić-Mehić Nerman Horman Amira Horman Haro Horo Sulejman Horozović Osman Ahmo Horozović Osman Ibro Hosić Ivan Hozić Refik Ibrahim Hozo Aladin Hranilović dr Zoran Hrastić Miro Hrčanik Marko Hrgovčić Ivo Zlatko Hrgovčić Petar Tomislav Hristić Mirko Hrkač Boris Zlatko Hrnjić Sakib Mirsad Hrustemović Smajil Hujić Đemail Nail Hujić Muhamed Bećir Hukičević Meho Sulejman Hukić Abid Safet Hukić Huso Halid Hukić Mujo Sabahudin Hukić Mujo Sabit Hurem Ragib Ragib Hurem Nedžad Hurem Zahid Hurić Hasib Hasudin Hurić Ejub Hurić Hazim Hurić Redžo Hurtić Hakija Husabašić Bego Husabašić Hamo Husakanović Jasmin Huseinović Hakim Husein Huseinović Hamid Brajko Huseinović Hašim Husein Huseinović Mesud Jasmin Huseinović Aljo Huseinspahić Džemal Huseinspahić Kemal Huseinspahić Mehmed Husić Fadil Suljo Husić Ibrahim Zijad Husić Ramo Nurija Husić Rašid Nezir Husić Velkaz Huskić Bećir Ahmet Huskić Fadil Sifet Huskić Faruk Sabahudin Huskić Husein Rok Huskić Sulejman Džemal Huskić Abdel Huskić Albin Huskić Izudin Huskić Mihrat Huskić Naim Huskić Nezir Husović Salko Huškić Ređo I Ibrahimbašić Mevludin Mihidin Ibrahimović Adem Nufik Ibrahimović Nurif Idriz Ibrahimović Suljo Mujo Ibrahimović Halim Ibrahimović Muhamed Ibrahimović Nuik Ibrahimović Ramiz Ibrica Mehmed Muris Ibrić Adem Zijad Ibrić Mujo Alija zv. J Jačarević Fejzo Husein Jahić Ante Luka Jahić Džafo Rasim Jahić Huso Mehmed Jahić Salkica Vehbija Jahić Adil Jahija Fatime Kalić Samir Jakešević Branko Zvonko Jakešević Ivica Ilija Jakić Ante Luka Jakić Zdenko Jakubović Mujo Fikret Jakubović Mujo Mujčin Jakubović Šehman Ibro Jakupović Huso Jamak Avdo Esad Jamak Huso Zakir Jamaković Ibro Ibrahim Jamaković Lutvo Janković Dušan Goran Janošević Željko Japalak Rasim Izudin Jasika Salih Mehjudin Jašarević Abdulah Zlatko Jašarević Enes Arman Jašarević Fejzo Husein Jašarević Hasan Ernest Jašarević Kasim Ago Jašarević Teufik Senad Jašarević Amir Jašarević Jusuf Jaušer Alojz Jazvić Josip Marinko Jazvić Josip Marko Jedvaj Branko Jelačić Huso Medo Jelačić Fajo Jelešković Edin Jelica Mate Mirko Jelica Slavko Jelić Jozo Ante Jelić Mato Jemenidžić Ševko Galib Jerković Suljo Hamed Jezerčić Ivo Drago Jezidžić Božo Ivan Joha Rašid Mustafa Johić Suljo Muhamed Johić Muhamed Joldić Osmo Mujo Joldić Ethem Josipović Ante Franjo Jovanović Cvijetin Mihailo Jović Mato Jozić Ilija Luka Jozić Niko Anto Jozić Niko Luka Jozić Niko Mato Jozić Niko Umrislav Jozić Vladimir Jerko Jozić Ivica Jozić Mato Jugić Šefik Jukanović Branko Ilija Jukanović Pejo Drago Jukanović Pejo Neven Jukić Ibrahim Miralem Jukić Ivan Pero Jukić Mate Stipe Jukić Džemka Jukić Ivica Jurakić Petar Ivan Jurakić Jozo Jurčević Vlado Jurić Franjo Mate Jurić Franjo Zvonimir Jurić Ivo Luka Jurić Ivo Mijo Jurić Jure Iva Jurić Jure Ivo Jurić Pavo Ilija Jurić Stjepan Luka Jurić Marko Jurić Mirko Jurić-Katušić Jozo Ivo Jurišić Luka Zoran Jurišić Tunje Mate Jurišić Zvonimir Mato Jurišić Ilija Jurkić Franjo Božo Jurković Filip Ignjacije Jurković Ignjacijo Anđelko Jurković Krešimir Stjepan Jurković Pavle Ivo Jurković zv. Mangaš Jusanović Mustafa Angijad zv. Martić Beaja Martić Goran Martić Ivica Martić Jozo Martinović Mate Niko Martinović Murat Abid Martinović Niko Luka Martinović Nušin Meho Martinović Zuhdija Rasim Martinović Berto Martinović Davor Martinović Vinko Martinović Zoran Martinović Željko Marunica Drago Feliks Marunica Marjan Elvis Maskaljević Đuro Marko Maslić Muharem Hari Mastrić Marjan Mašić Mate Joško Mašić Meho Bahir Mašić Mišo Ante Mašić Nezir Ibrahim Mašić Pavo Mujo Mašić Behadil Mašić Junuz Mašić Muhidin Matanović Jozo Ivica Matanović Jozo Ivo Matanović Pavo Matenda Zoran Mateš Ivo Matić Davor Matić Dragan Matić Jozo Matić Neđo Matić Šekib Matić Toni Matinjanin Alija Armin Matković Marko Mato Matković Mladen Matus Adnan Matuzović Đuro Mautuzić Vlado Medar Avda Medić? Medić Ivan Medošević Hamdija Safet Mehanija Ahmed Suad Mehanović Ahmo Zahid Mehanović Hadžo Bajro Mehenjić Hasan Mehić Avdo Zajim Mehić Ibrahim Amir Mehić Osman Junuz Mehić Vrba Mehmed? Mehmedbašić Mirsad Mehmedić Bajro Seid Mehmedović Hakija Ramiz Mehmedović Muradif Ramiz Mehmedović Muradif Ramiz Mehmedović Mustafa Alija Mehmedović Mustafa Kemal Mehmedović Nusret Ismet Mehmedović Salčin Esad Mehmedović Salko Zaim Mehmedović Amir Mehmedović Esad Mehmedović Muharem Mehmedović Ramo Mehmedspahić Šukret Meholjić Husein Hakija Mehović Makija Mekanić Jukub Bećir Mekoljić Hakija Memić Osman Hasan Memić Adnan Memić Sejdo Memišević Hajdar Nurija Memišević Mahmut Azem Memišević Mehmed Zulfo Memišević Salko Salko Mendeš Ante Mato Mendeš Franjo Matija Mendeš Pejo Luka Mendeš Dragan Mendeš Franjo Mendeš Mate Menzil Ale Suvad Menzildžić Mensur Nerimin Merdić Ismet Nezir Merdžić Ismet Nazir Merdžić Šefko Mustafa Merđanović Ramiz Ismet Merkez Bekto Azem Merkez Ibro Mesić Nezir; Mešanović Alija Mešanović Šerif Mešetović Atif Osman Mešetović Šaćir Meho Mešić Meho Bakir Mešić Uzeir Alem Mešković Alija Muhamed Mešković Fadil Nijaz Mešković Jasmin Mićanović Matej Ivica Mićić Mijo Tomislav Mićivod Ramiz Mihaljević Krešo Miholjić Husein Hakija Mijatović Ivo Drago Mijatović Petar Marjan Mijić Drago; Mikelin Johan Ivica Mikić Tomo Zdravko Mikić Mirko Mil Mijo Milajhodžić Samir Milanović Mijo Milas Ante Ivan Milas Ivan Toni Milas Ivica Miličević Mario Miličević Nedo Milić Goran Milić Suad Milićević Mario Milićević Miro Milićević Nedeljko Milivić Kadrija Miloš Mate Mario Miloš Marko Milošević Ilija Jadranka Miljak Zdenko Miljković Ratko Dinko Minković Marko Minja Miras Zdenko Mirzet? Muratović Omer Džemo Muratović Rašid Esad Muratović Sarija Dževad Muratović Ćamil Muratović Esad; Muratović Muriz Muratović Mustafa Muratović Nurif Muratović Rasim Muratović Rašid Esad Murica Zuhdija Farko Murica Zuhdija Ferid Murtić Amir Murtić Hakija Murtić Ševal Musalinović Josip Musić Muharem Hazim Musić Mujo Rešid Muslić Avdo Mustafa Muslić Avdo Selim Muslić Selim Avdo Muslić Hari Muslim Murat Muslimović Suljo Hajrudin Muslimović Fikret Mustabašić Bego Mustabašić Hamo Mustafić Bekto Nurija Mustafić Mehmedlija Taib Mustafić Nezir Husein Mustafić Nurija Vahid Mustafić Ramo Ibro Mustafić Ramo Mujo Mustafić Ramo Murat Mustafić Salik Alija Mustafić Salko Salim Mustafić Salko Salim Mustafić Fikret Mustafić Hasan Mustafić Hidajet Mustafić Ibran Mustafić Kemo Mušić Avdija Avdija Mušić Šabo Mušinbegović Hasan Mušinbegović Hasib Mušinbegović Izet Mušinbegović Jusuf Mušinović Miralem Muškić Adil Fadil Muškić Huso Munib Muškić Ragib Džemail Muškić Ramo Ramiz Muškić Beriz Mutapčić Ćamil Hazim Mutapčić Alija Mutapčić Sakib Mutapčić Salko Mutavdžić Ivica N Nadžak Jakub Nahić Sejdo Najatović Džemal Nakić Ilija Naser Ali Nautović Ekrem Nedić Joso Neradin Adem Nešust Abdulah Meho Nešust Alija Mujo Nešust Mehmed Sedin Nešust Nazif Esad Nezir Mašo Agan Nezirović Galib Almaz Nihad? Robert Beck, cijenjeni fizicar i bivsi savjetnik Sandia korporacije, visi znanstvenik istrazivackog instituta Eyring i savjetnik americke mornarice. Beck je nedavno otisao u mirovinu iz svog privatnog posla i predavanja na sveucilistu. Ovdje spominje vise puta kako je ovaj izum ''ponovno otkrice'' jer posteno priznaje da je ovaj efektivni nacin za uklanjanje svih infekcija iz nas prvi otkrio briljantni znanstvenik Royal Raymond Rife prije 50 godina! Ovaj aparat vam nikako ne moze nauditi - i nema nikakvih skodnih efekata na zdravom tkivu. U principu - ovo je otkrice toliko MONUMENTALNO da namjeravam posvetiti citavu jednu seriju samo njemu. Naravno - uvidjate da ovaj izum prakticki baca u smece sve antibiotike, cjepiva, kemoterapije i radijacije. Stoga ni ne cudi da je bio zakopan i potisnut vec skoro 50 godina! Na šehidskom mezarju u Veljacima 12. Prema informacijama iz Udruženja žena Podrinja, do ovoga trenutka identificirano je i spremno za ukop 15 tijela, od kojih je najmlađa žrtva Ardinel Kunić imao tek dvije godine, a najstarija Šema Mašić 77 godina. U Fondaciji mezarje Veljaci-Bratunac 1992 smatraju kako se trenutna praksa neodgovornog ponašanja prema porodicama žrtava zločina u Podrinju konačno mora prekinuti. Ne želimo prihvatiti da su žrtve iz 1992. Organizacioni odbor ovogodišnje dženaze objavio je spisak žrtava čija će tijela biti ukopana 12. Žrtve su identificirane u masovnim grobnicama Redžići, Hrnčići, Suha, Crni Vrh, Biljača, Mihaljevići, Blječeva i Glogova. U Bratuncu će i ove godine brojnim kulturnim i vjerskim manifestacijama biti obilježeni dani genocida u okviru kojih će biti upriličena izložbe fotografija, promocija knjige, polaganje cvijeća kod gradskog stadiona, posjeta Ljubovijskom mostu i bacanje ruža u Drinu. Vremenskim odmakom suočeni smo s pojavama zaboravljanja nekih događaja, kao i aktera naših susjeda koji su htjeli okupirati Cetinsku krajinu. Srpske snage, predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem, 17. Svoje istureno zapovjedno mjesto IZM postavlja u Donjim Glavicama na ranču Mustang. Također, preuzima glavnu ulogu u pregovorima sa pukovnikom Ratkom Mladićem i pukovnikom Mićom Vlaisavljevićem. Glavni stožer Hrvatske vojske dana 25. Franjo Tuđman naredio da se sva oprema i imovina bivše JNA ima staviti na raspolaganje Hrvatskim oružanim snagama na cijeloj teritoriji Republike Hrvatske. Petar Šimac dogovara sporazum s predstavnicima garnizona JNA o odlasku vojske iz Sinja i s poligona Kukuzovac. Naime, sporazum je postignut s VPO u Splitu admiral Mile Kandić , pod čijom je komandom bio Kukuzovac, da se evakuacija izvrši u pravcu Kupresa. Međutim, nastala je reorganizacija vojne uprave JNA, a Kukuzovac je dodijeljen zapovjedništvu Knin. Stoga je na zahtjev 9. Kninskog korpusa, evakuacija izvršena prema Kninu. Odlazak jugoarmije iz Sinja počeo je 27. Petar Šimac odlazi na ispraćaj JNA. Zahtjeva od Kriznog štaba općine Sinj, da ljudi koji su radili kao građanske osobe na službi u JNA u 594. Kula nadgledaju što vojska odnosi zavisno o dogovoru 2. U vrijeme zasjedanja Kriznog štaba 3. Potpukovnik JNA Ivan Vlačić pritvorio ih je u podrumu jedne kuće, te ih držao sve do 16,00 sati, kada su se svi kamioni JNA vratili iz Sinja i otišli prema Kninu. JNA odvlači cjelokupno naoružanje i opremu Teritorijalne obrane Split — Imotski - Omiš i velike količine eksploziva TNT. U branu Peruća postavljaju šest tona eksploziva tri nitro toluola TNT 3, a Ratko Mladić u pregovorima sa Petrom Šimcem prijeti njenim miniranjem i urušavanjem. Dovezli su tri tone TNT-a, kojeg uskladištavaju u farmi Branka Borkovića u selu Otišić. Dodatna nabava eksploziva stiže iz Štaba TO-a Knin uz odobrenje kapetana Slavka Ožegovića. U javnim glasilima se pročulo da je brana minirana, pa je trebala doći mješovita komisija sa hrvatske i srpske strane sa pripadnicima Europske zajednice. Eksploziv se ponovo počeo vaditi sa ciljem da se prikaže da brana Peruća nije minirana. Eksploziv se uskladištava u pogonu tvornice Dalmatinka u Vrlici, a ključeve drže veterinar Miloš Babić i njegov brat Čedo Babić. Zapovijed da se ponovno postavi eksploziv unutar brane Peruća, dali su Milan Babić, Borislav Đukić, Ilija Prijić i Dragan Karna 4. Operacija Peruća Dolaskom i preuzimanjem tzv. Ovo je jednim dijelom smanjilo opasnost od neprijateljskog djelovanja i prijetnji urušavanjem brane. Britanski časnik iz sastava vojnih promatrača Mark Nicholas Gray, shvaćajući svu opasnost prijetnje srpskog miniranja brane, onesposobio je osigurač koji je držao preljevnu ustavu. Obaranjem preljevne ustave iz jezera je počelo ispuštanje vode pa je maksimalni vodostaj akumulacije dočekao dan miniranja s oko 6 metara nižim vodenim stupcem 5. Da je vodostaj u trenutku miniranja bio na maksimalnoj razini, brana bi, ustvrdili su kasnije svi hrvatski i brojni međunarodni eksperti za visoke brane, sigurno bila srušena. Odluku o rušenju brane Peruća, donijeta je na najvišem političkom vrhu u Beogradu. General Štab Vojske Jugoslavije GŠVJ dao je zapovijed ministru obrane tzv. SAO Krajine Stojanu Španoviću, Milanu Babiću, a usuglašena je sa komandantom pogranične jedinice milicije Borislavom Đukićem, načelnikom štaba pogranične jedinice milicije Ilijom Prijićem. Snage UNPROFOR-a nisu spriječile zločinački čin GŠVJ da realizira svoju prijetnju. Vođeni slijepom mržnjom i željom da uzvrate hrvatskim snagama radi pretrpljenog vojnog poraza u akciji Maslenica od 21. SAO Krajine krenule su u osvetnički pohod 6. Odnos snaga Tijekom izvođenja napadnih djelovanja omjer u ljudstvu bio je 1:3 u korist neprijatelja, dok je odnos u topništvu i oklopništvu bio gotovo izjednačen, s malom prednošću na strani neprijatelja. Neprijatelj je na Vrličkom pravcu imao Ličane, pogranične jedinice milicije i 1. U izvedbi operacije Peruća angažirane su postrojbe HV-a: - 1. Zapovjedno mjesto domobranske pukovnije nalazilo se u zaseoku Radan, selo Hrvace. Bojna je imala četiri satnije: 1. Brojno stanje bilo je oko 450 ljudi, a u akciji je sudjelovalo oko 150 ljudi. Zapovjednik satnije bio je Marko Gojević. Zadatak postrojbe bio je sprječavanje uvođenja neprijateljskih snaga iz područja Koljana i BiH. Sudjelovalo je oko 90 ljudi. Zapovjednik te borbene skupine bio je Ante Podrug Mate Mrđen. Protuoklopna skupina iz 141. Maljkovu i Potravlju, postrojba SOOV-a povlači se iz borbenih djelovanja. Također, sudjelovala je i bitnica minobacača 120 mm Orlove stijene kojima je rukovodio Ivan Jenjić. Sudjelovalo je oko 80 ljudi. Sveukupno bilo je uključeno oko 500 ljudi. Cilj operacije Cilj napada HV-a bio je osloboditi branu i širi prostor brane HE Peruća, otkloniti opasnost i spriječiti katastrofalne posljedice vodenog vala iz perućkog jezera u slučaju miniranja brane, te zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila ugroza neprijatelja u širem području Sinja. Zamisao operacije je bila iznenadnim i brzim napadnim djelovanjem, posebno ustrojenih manjih snaga, potpomognutih topništvom i oklopništvom, nanijeti gubitke neprijatelju te osloboditi ključne zemljišne objekte i obraniti ih od protunapada neprijatelja. Prije bojne zadaće raspored snaga neprijatelja bio je sljedeći: Ličani dolaze sa haubicama i minobacačima u selo Potravlje, a u selo Civljane stižu dva VBR-a Ognja. Kapetan Željko Tišma vrši raspored postavljanja jednog VBR-a kod Borkovića farme, a drugog u okrug Koljana. Ratnu tehniku i streljivo neprijatelj je postavio na položaje koji su mu omogućavali brzo premještanje i uvođenje u borbu, te potporu postrojbi u bojnom rasporedu. Komandant pravca bio je major Milan Korica 8. Otišić - Bilandžić greda — Tavnica — Opsjenjak - Bravčev Dolac — Budim - Vještić Gora. Tijek operacije Potpuno neplanirano, pri završetku operacije Maslenica na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodilačka akcija HV-a čime je konačno otklonjena prijetnja srpske vojske o potapanju brojnih naselja u donjem toku Cetine što bi ugrozilo više od 30. U zapovijedi procjenjuju: a Neprijatelj neće odustati od planirane operacije. Očekivati je da sredi operativni raspored, dovede i pregrupiše snage i završi 1. Očekivati je da će izvršiti napad na Drniš i HE Peruću, u cilju ovladavanja tim objektima. Na Miljevačkom platou pojačao je snage, a na Sinjsko-vrličkom pravcu, pored 126. ZNG, dovodi snage ekvivalenta jedne brigade. Mobilizaciju tih jedinica obezbediti preko MO za Sjevernu Dalmaciju. Neprijatelj prima dojavu iz Sinja Bosa Rastić i Splita preko Sime Gajića da će uslijediti napad HV-a. Zvaničnu dojavu o napadu prenijeli su pripadnici UNPROFOR-a u Kninu dva dana prije napada. Glavni štab u Kninu krivim informiranjem Borislava Đukića uvjeren je da se hrvatske snage uz 126. Slobodan Despinić prisjećajući se tih događanja izjavio je sljedeće: Na Vrličkom pravcu bilo je oko 1500 pripadnika Ličana i PJM, a dana 26. Borislav Đukić, Mile Martić i Simo Gajica, 26. Pod okriljem noći manja skupina iz Knina došla je na Peruću, preuzeli kontrolu nad branom. Dolaskom na mjesto gdje se nalazi kamp UNPROFOR-a, nije bilo potrebe za nikakvom posebnom intervencijom. Pripadnici Kenijskog bataljuna su upoznati sa navedenim aktivnostima, a major Gašinga bio je u neposrednom kontaktu sa komandom pogranične jedinice milicije u Civljanima. U ranim jutarnjim satima 27. Potom su srušili most koji je bio sastavni dio brane s konačnom namjerom da miniraju i sruše cijelu branu kako bi vodenim valom 460 milijuna prostornih metara potopili sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine. U područje sela Peruća dovoze haubice sa kojima zapovijeda Dragan Arnaut, te pomoćnici Milan Knez, Mirko Krečak. Također, dovoze tri minobacača 120 mm sa komandirom Nenadom Brkićem, te tri ZIS-a na čelu sa komandirom Filipom Zagorcem. Zauzimaju položaje na Alebića kuli, Potravlju, Maljkovu i Otišiću. Pripadnici iz Like zauzimaju položaje na brani Peruća i iznad brane u okrug Borića. Akciju su isprovocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga. Pripadnik pogranične jedinice milicije iz Laktaca Željko Nikolić ubija pripadnika HV-a Antu Buljana, a Đuro Prtljaga ranjava Ivana Buljana. Druga skupina četnika, Đoko Škarica, Đuro Kovač, Jovan Bilić, Petar Krunić, Mladen Šorgić i Milenko Ustić sa Ličanima nastavili sa mučenjem Ivana Buljana. Škarica je htio Ivanu presuditi nožem. Međutim, Jovan Bilić dobio je zapovijed da ga dovede u komandu Borislavu Đukiću. Kod Đukića je nastavljena tortura, stavljanjem lanca oko vrata, stezanjem i nanošenjem ozljeda. Ivan je u sretnim okolnostima ostao živ. Nakon izloženog plana, komandant Borislav Đukić u 17,30 sati, zapovjedio je da se krene prema Perući. Prijevoz martićeve milicije izvršen je autobusom. Dolaskom u selo Potravlje morali su na kraće vrijeme zaustaviti i skloniti, jer je uslijedilo topničko djelovanje 126. Zapovjednik domobranske bojne Zoran Smoljo, kada je uočio kretanje srpskih snaga, samoinicijativno bez zapovijedi nadređenih zapovjednika, topništvom je otvorio paljbu po cesti, sa ciljem da spriječe dolazak većih srpskih snaga iz smjera Vrlike. Snage HV-a koje su bile raspoređene na tom području tijekom večeri su se organizirale. U tijeku noći 27. U međuvremenu prošla su tri kamiona prekrivena ceradom u kojima je bio eksploziv. Dolaskom neprijatelja na Peruću pripadnici HV-a vrše osvjetljavanje sa svjetlećim raketama. U to vrijeme načelnik inženjerije I lake vrličke brigade vojske rsk bio je Petar Bjelobrk. Bjelobrku je Borislav Đukić doslovno zapovjedio: Inžinjerac, u 03,00 sati ima da se nacrtaš, da bude kompletna jedinica, svi ljudi na okupu. Ima brana da leti u zrak! Tada ih je postrojio Borislav Đukić i rekao: Imamo velike snage oko Peruće. Mi smo noćas stavili eksploziv u branu za svaki slučaj. Želim da to bude stručno odrađeno, kako vidite došao je inženjer iz Beograda. Obavijestiti ću i hrvatsko Vrhovništvo da smo na branu stavili eksploziv. Borislav Đukić zapovijeda da se vojska povlači u selo Otišić na sigurnu udaljenost i da će dignuti branu u zrak. Komandant Vrličkog pravca major Milan Korica je zapovjedio da se sva sredstva ukrcaju u vozila, te da se zapale objekti i unište papiri od pogranične jedinice milicije koji budu tu zatečeni. Krivošić Jovo pali komandno mjesto u Perući, te na kamione tovare naoružanje i opremu. Petar Bjelobrk 18 zajedno sa Milom Bogovac po zapovijedi nadređenih u 10,15 sati aktivira 30 tona eksploziva sa udaljenosti 812 metara Derven. Naboji su eksplodirali ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila što je spriječilo katastrofu velikih razmjera. Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja. Istovremeno admiral Sveto Letica telefonom zapovijeda Škarpi da obustavi napad. Škarpa odgovara da više nije u mogućnosti zaustaviti napad. Za to vrijeme traju artiljerijski sukobi, te slijedi pješadijski napad od strane HV-a. Sa srpske strane su tukla i dva Ognja hrvatske ciljeve poviše sela Potravlja prema Svilaji. Pripadnici voda Crna Giza, Damir Vardić, Željko Cvitković upali su u minsko polje, gdje su bili ranjeni i preko motorole tražili pomoć. Ante Kotromanović sa borbenom skupinom prvi je došao do ranjenih i pružio pomoć, kao i izvlačenje iz minskog polja. Također, traži od zapovjedništva 126. Hrvatska vojska je ubrzo ovladala kompletnim područjem oko brane Peruće, te izbile na crtu: Umac tt 1120 — Gornji Kunci — Babića brig tt 507. HV ukopava se i radi obranu na crti borbenih djelovanja, gdje je sve i počelo nadnevka 16. Pripadnici tih jedinica na terenu počeli su se panično povlačiti sa položaja Alebića kula i brane Peruća. Na putu prema Maljkovu zaustavljali su ih komandiri vodova: Krivošić Jovo, Arambašić Petar, Krečak Mirko. Neke pripadnike postrojbe su uspjeli vratiti, ali je veći dio snaga bio u paničnom bijegu. Prilikom bježanja sa položaja Peruće, Alebića kule, te Maljkova i Potravlja prema Vrlici se stvorila velika kolona. Slobodan Despinić izjavio je slijedeće: … u to vrijeme se tu našlo i mnogo starješina iz Knina: pukovnik Savo Radulović, kapetan Slavko Ožegović, te bezbjednjaci: Jovo Vitas iz Knina i Ilija Knežević, major Preočanin Đuro i drugi. Prisustvo tolikog broja starješinskog kadra, te nedostatak informacija iz Knina urodili su da se sve prepusti stihiji …. Dio se uspijeva probiti prema Kninu, dok ostale pripadnike zaustavlja civilna i vojna policija i vraća ih na formiranje nove crte obrane u selu Otišić. Neprijatelj uspostavlja crtu obrane: Rađeni - Paljike - Raba - Kota 408, te položaji u Dragića Ševića greda. Artiljerija se razmješta na položaju pokraj Denića ograde, a minobacači 120 mm se razmještaju na obali ispod Svilaje. General Milisav Sekulić o aktivnostima oko Peruće napisao je slijedeće: Glavni štab će požuriti da već 28. To je ujedno dokaz da je Glavni štab tek tog dana shvatio da Hrvatska vojska priprema napad na Peruću. Nepristrasnim zaključivanjem, lako se izvodi i zaključak o radu Glavnog štaba Srpske vojske Krajine u toku 28. Bio je smušen i sa elementima panike. Naređenjima na naređenja, ništa se nije moglo postići, izuzev gubljenja poverenja kod potčinjenih komandi. Tog dana hidroelektrana Peruća je već bila pod kontrolom hrvatske vojske. Brigada koja je branila pravac Sinj — Vrlika Vrlička brigada bila je u rasulu i neupotrebljiva. O tome se i ne govori u izveštaju komande Dalmatinskog korpusa. Neobjektivnim i netočnim informiranjem o događajima, broju hrvatskih snaga i gubicima hrvatskih vojnika, žele opravdati pretrpljeni poraz i povlačenje prema Vrlici — Kninu. Ministar obrane, pukovnik Stojan Španović 28. Španović u svom zahtjevu napisao je: U 18,00 časova 27. Napad je podržan snažnom artiljerijom, a izvodi se više pravaca. Posebno su jaka dejstva sa planine Svilaje u bok našim snagama. Istovremeno su na HE Peruća pokušali ubaciti DTG jačine oko 40 ustaško-hrvatskih vojnika koji su imali namjeru da razbiju snage UNPROFOR-a i izvrše diverziju na HE Peruća aktiviranjem postavljenog eksploziva. U cilju pomoći snagama UNPROFOR-a kao i sprečavanju ovakvog terorističkog akta sa mogućim teškim ljudskim, materijalnim i ekološkim posljedicama angažovali smo dio snaga i osujetili plan DTG. Likvidirano je nekoliko pripadnika ustaških snaga, više ih je ranjeno, a jedan od komandira je zarobljen. Napominjemo da je agresor izvršio predhodne pripreme. Pored mobilizacije i grupisanja snaga iselio je stanovništvo nizvodno od brane. Očito je da su hrvatske vlasti spremne i žrtvovati branu Peruća samo da bi opravdali izvršenu agresiju na teritoriju Republike Srpske Krajine i okrenuli javno mnijenje protiv srpskog naroda zbog moguće katastrofe nastale rušenjem brane. Molimo da se preduzmu hitne mjere od strane snaga UNPROFOR-a, kao i preko Saveza bezbednosti UN na osudi ovakvih postupaka ustaško-hrvatske strane. Zbog posebnog značaja objekta HE Peruća, posebno sa aspekta sprečavanja katastrofe, našim snagama uporno ćemo braniti HE Peruća. U operaciji je oslobođena brana Peruća i okolna naselja: Satrić, Maljkovo, Potravlje, D. Bitelić i Dabar, u površini od 140 četvornih kilometara. Prigodom očevida izvršenog na licu mjesta od strane Istražnog centra Županijskog suda u Splitu, obavljenog 28. Na kraju kabela pronađen je induktorski kondenzatorski stroj oznake IKM-1000, proizveden 1968. Temeljem seizmoloških mjerenja, obzirom na karakteristike brane, utvrđeno je da je u tijelo brane postavljeno ukupno 30 tona eksploziva TNT-a, a koji eksploziv je aktiviran induktorskim kondenzatorskim strojem, i to preko razgranate i međusobno povezane specijalne mreže električnih vodova pomoću kojih je aktiviran detonirajući štapin, te eksploziv. Na temelju vještačenja koje je obavila stručna komisija Hrvatske elektroprivrede u suradnji sa sudskim vještakom dipl. Ivom Filipovićem ustanovljeno je da se ukupna šteta izazvana miniranjem brane Peruća cijeni na 25. Zapovjednik Operativne Zone Split, brigadir Ante Gotovina šalje komisiju da ispita učinkovitost vođenja i zapovijedanja 126. U kratko vrijeme komisija, kojoj je bio na čelu admiral Davor Domazet — Lošo Ante Škorić zv. Barba , dala je prijedlog o smjenjivanju Zdravka Škarpe. Istovremeno admiral Davor Domazet - Lošo održava nekoliko sastanaka sa vojnim i političkim strukturama općine Sinj, glede postavljanja novog zapovjednika 126. Gubici Hrvatska strana Poginuo je Ante Buljan, pripadnik 126. Ivan Buljan je ranjen i zarobljen, a naknadno je razmijenjen. Ranjeni su Damir Vardić, Željko Cvitković i Stipe Bilandžić. U neposrednoj blizini brane, uslijed eksplozije naboja TNT, nekoliko pripadnika TG- 3 je lakše ozlijeđeno. Zarobljena su dva neprijateljska pripadnika Ognjen Tadić novinar i snimatelj Predrag Marjanović iz Sarajeva Pale , a točan broj ozlijeđenih i stradalih vojnika sa srpske strane nije poznat. Obnova brane Paralelno sa aktivnostima HV-a, brzo su djelovali svi subjekti, Civilna zaštita, inženjerija HV-a, firme sa područja općine Sinj i šire sa cjelokupnom mehanizacijom, privatnici sa osobnim kamionima i drugim strojevima, kako bi spriječili još veću katastrofu. Dvodnevnom intervencijom utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruća sa svim snagama, spriječena je katastrofa koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog vala iz Perućkog jezera. S obnovom brane početo je odmah nakon oslobođenja jer je razorena brana prijetila urušavanjem pa je izvršeno nasipavanje materijala gline na površinski dio brane. Sa sanacijom brane tj. Za sanaciju brane Peruća, idejni, glavni i izvedbeni projekt, 1996. Na Međunarodnom sudu za ratne zločine, zbog zločina počinjenih tijekom napada na područje bivše općine Sinj, podignute su optužnice po zapovjednoj odgovornosti protiv Ratka Mladića, Milana Martića, Milana Babića i drugih. Također, na Županijskom sudu u Splitu od 14. Perućka grupa zarobljeni u Operaciji Oluja. Činjenica, neposredni izvršitelji i njihovi nalogodavci ni nakon 20 godina nisu dostupni pravosuđu. Milan Babić pronađen je mrtav u pritvoru u Den Haagu, te je objavljeno da je počinio samoubojstvo. Po zanimanju je bio stomatolog, a u početku stvaranja srpske pobune u Hrvatskoj nalazio se na funkciji gradonačelnika Knina. Milan Babić pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, između ostalog izjavio je sljedeće: Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao. Kratko vrijeme zapovjednik Grada bio je pokojni Ante Bilić, a 7. Ante Bilić traži od Biuka, da stavi za zapovjednika bilo koga samo ne smije uzeti bezbjednjaka, ostali mogu. Bilić između ostalog izjavljuje: Za MES se već tri dana javljaju Splićani. Očito je, ja ću biti najkrivlji kad odem. Vi ste pogriješili što ste odredili Šimca da pregovara, a taj Šimac je veći dio svog radnog vijeka proveo s Mladićem. Da je drugi čovjek razgovarao bilo bi više koristi za Sinj. Ja ću odrediti kako će se oružje disperzirati. Najvažnije je da se sad oružje ne otuđuje. Od sada Bazini se ne može dati ništa. Pokupio nam je sve kao hrčak. Čabo i ostali ispadaju iz igre. Imat ćete našeg čovjeka kapetana prve klase zaduženog za te stvari. Imat ćemo problema da Petričević uđe u sastav brigade jer on je dosad djelovao samostalno. Zapisnik Kriznog štaba od 07. Dokument u posjedu autora. Dokument u posjedu autora. GSHV-a procijenio je da je nužno formirati jednu satniju od djelatnika SOOV-a Sinj, zbog angažiranja 126. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata - Zagreb. Komandant pukovnik Milan Đilas. Sekulić, Knin je pao u Beogradu, str. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata-Zagreb. Izvinjavam se u ime svoje porodice, što su mi četnici ubili oca, tako mi je žao! Iskreno se izvinjavam i zbog nestalog dajdže, gospodine Tadiću. Izvinjavam se zbog dvije upale pluća i astme, dobijenih u gore pomenutom podrumu, gospodine Tadiću. Izvinjavam se za svoju mladost, jer kao dječak, nekoliko dana pred rat, mahao sam vojnicima u maslinasto zelenim kamionima, a oni bi meni dizali tri prsta. Mislio sam da tri prsta imaju veze sa tri slova na kamionima, JNA! Šta sam znao ja. Izvinjavam se zbog svoje mladosti, izrešetane gelerima od projektila iz minobacača, VBR-ova, bestrzajnih topova i tenkova na kojima su ona ista, upečatljiva, tri velika slova: JNA, gospodine Tadiću. Izvinjavam se i zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam bajramluka, ringišpila, i ako hoćete, novogodišnjih paketića, ja se sjećam ljudi, nana, deda, momaka i djevojaka ubijenih snajperom iz Nedžarića dok su nosili kanistere vode sa hidranta ispred zgrade Oslobođenja, gospodine Tadiću. Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam novih epizoda nadrealista, sa Đurom, Šiberom i onim idiotom, Neletom, čokolada, grudvanja i odlazaka na plaže Jadranskog mora, ja se sjećam prage, pamova i patova, sijača smrti, Karadžića i Mladića, Arkana i njegovih Tigrova, Belih orlova i još kojekakvih hajvana. Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam sankanja na Bjelašnici i očevih savjeta, sjećam se Markala i jutarnjeg guslanja i pjevanja o stražama đenerala Draže s druge strane zgrade Oslobođenja, i sjećam se Kovača… Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam odlazaka u kino, vožnje biciklom i zijana, ja se sjećam Srebrenice, Riste Đoge, iz rijetkih trenutaka kad bi došla struja i mršavog, premršavog Senada Hadžifejzovića, da mu dragi Bog da svako dobro. Sjećam se gospodine Tadiću, prokuhavanja sakupljene kišnice i topljenja snijega za piće. Sjećam se gospodine Tadiću, a volio bih da se ne sjećam… Ali eto, ja se izvinjavam zbog ovih svojih zločina. A koliko nas je samo ovakvih, pa čak i još griješnijih, ja ne znam da li ćete nam ikada moći oprostiti… P. S: Evo, i moj komšija Boris, vaš imenjak, koji je rat proveo na Čengić Vili, također vam se izvinjava. Poslije buđenja najviše volite da slušate a. Od ponuđenog, šta biste najradije ponijeli na pusto ostrvo? Koji od sportova vam najviše prija? Mislite da brak može dugo da opstane samo ako a. Za romantičan vikend u dvoje odabrali biste? Biti roditelj za vas je a. Omiljeno doba za vas je? Boja ljubavi za vas je a. Ne volite samoću, a vjerujete u vječnu ljubav. Voljenom biću ispunili biste svaku želju. Od 11 do 20 poena Brižna NARANČA Dinamični ste, veoma emotivni, često brižni i melanholični. Potpuno ste predani poslu, te vas po karakteru privlače ljudi posve drugačiji od vas. Od 21 do 30 poena Uravnotežena JABUKA Imate pozitivan stav prema životu, praktični ste i uravnoteženi. Vaspitani ste u tradicionalnom duhu, cijenite porodične vrijednosti. U ljubavi ste iskreni, vjerni i isto tražite i od partnera. Od 31 do 40 poena Intrigantna BANANA Seks, posao, porodica, djeca, zabava — kod vas je sve odvojeno. Na poslu ste strogi, sa djecom nježni, ispod pokrivača vatreni. Vi kao da imate hiljadu lica; važna vam je forma, i umijete da se izborite za svoje ciljeve. Intrigantno ste zavodljivi, skloni prevari. Yuri Aleksandrovic Bezmenov - koji je prebjegao u SAD 1970. Ovaj intervju iz 1985. Saznat cete iz sadrzaja. Ovome slijede 3 video uratka koja ce prenijeti prosirenu verziju razgovora s gospodinom Yurijem. Da bi imali dublje shvacanje na sto nas ustvari g. Bezmenov upozorava - odnosno da bi shvatili istinsko znacenje 'Amerikanizma' - pogledajte video-seriju: 'Istinski izbor i jedina prijetnja' - na ovom kanalu. Ponovno formiranje srpske terorističke organizacije ''Mlada Bosna'' u Istočnom Sarajevu budi sjećanje na neprekinuti niz terorističkih akata, uperenih ka komadanju Bosne. Srpski teroristi, Gavrilo Princip i ostali, pripadnici ''Mlade Bosne'' ubili su Austro-Ugarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju. Srpska obavještajna služba pred sami početak Drugog svjetskog rata ubila je dr. Na današnji dan 18. Ratnih godina, uz pomoć UNPROFOR-a, srpski teroristički vojnici ubili su predsjednika vlade Bosne i Hercegivine Hakiju Turajlića. Poslije rata, srpski teroristi, ubili su preko stotinu bošnjačkih povratnika i učinili nebrojani niz nasilnih akata sa terorističkim predznakom. Srbin Mihajlo Mihajlović ubio je, nožem, 2003. Otvorena reafirmacija terorističke organizacije ''Mlada Bosna'', koja je bila produžena ruka srpske državne terorističke organizacije ''Crna Ruka'', ukazuje na vrijeme i vrijednosti koje se baštine u komšiluku i koje su perspektive ekspresije političke sile u regionu. Iako su srpski teroristi organizacije ''Mlada Bosna'' prouzrokovali Prvi svjetski rat, koji je odnio 20 miliona žrtava, ne može se u sigurnosnim procjenama čuti, kako su srpski teroristi opasnost za nacionalnu sigurnost, ili opasnost za evropsku sigurnost. Postavlja se pitanje da li je ''Srpski terorizam'' uopće terorizam, ili postoji neki poseban termin, kao npr ''povratnički terorizam'' kako ga okarakterizira neki srpski profesor sigurnosti iz Banja Luke, govoreći na jednom seminaru iz oblasti sigurnosti. Ako pojedini novinari i analitičari dovode u vezu islam i terorizam, praveći kovanicu ''Islamski terorizam'', jer za političko nasilje terorista pronalaze islamske motive, onda je očito da je dominantni oblik političkog nasilja, terorizma, u regiji, ''Srpski terorizam''. To je onaj terorizam koji za posljedicu ima stvarne crne statistike i neopisivi strah koji je prouzrokovan tim terorističkim djelima. Historijski se može povezati neprekinuti niz nasilnog terorističkog djelovanja, koje u pozadini ima srpski nacionalni interes. Bosna, Region, Evropa i Svijet osjetili su stvarne posljedice ''Srpskog terorizma''. Ipak, ponekad se čini da su amnestirani svi teroristički akti ''Srpskog terorizma'' i da ga se ne prepoznaje kao takvog. Terorizam, to kukavičko, nelegalno i nelegitimno djelovanje svojstveno je srpskoj politici, a ne bosanskoj. Priča o bjeloj, plavookoj Al-Kaidi — Bošnjacima, kao evropskim spavačima i sl. Na žalost, narod, političari i intelektualna elita ponaša se konformistički i pristaje na autodestrukciju naroda i države! Da li je moguće da su Bošnjaci pogeli glavu nad silom i smutnjom, da li je moguće da će pristati na komadanje domovine i svoj nestanak!? Međutim, vrijeme je da se govori o stvarnom terorizmu, opasnostima koje prijete, te da se konačno zauzda njegov destruktivni hod! Vrijeme je da se srpsko političko nasilje okonča, legalnim i legitimnim sredstvima. Ostaje nada da obavještajne i sigurnosne službe i agencije u Bosni i svijetu prate srpske terorističke aktivnosti, te da postoji zabilježen, makar, približan broj srpskih terorista u Bosni i regionu. Nada je da postoje realne procjene nacionalne, regionalne, evropske i svjetske sigurnosti. Kažemo nada, jer obavještajne agencije se ne oglašavaju po ovom pitanju. Sigurno imaju preča posla... Evropska unija ponudila je da vlasti Republike Srpske ponište odluku o održavanju referenduma, a da zauzvrat međunarodna zajednica inicira i provede temeljitu reformu pravosuđa Bosne i Hercegovine Ako ga Dodik prihvati, prijedlog bi značio da će međunarodna zajednica, u prvom redu EU, osigurati sveobuhvatnu reformu bh. Dakle, očito je da postoje krugovi kojima je stalo do toga da se manipuliše ovim pojmovima i pojavama. Oni koji su govorili o tzv. Ta priča o tzv. Mi ne smijemo nikada zaboraviti da je u posljednjoj agresiji zaklano i ubijeno više od 200. Razoreni su cijeli gradovi i sela, srušeno i devastirano više od 1. Naravno, priča o tome ne odgovara mnogima, naročito onima koji bi trebali odgovarati za ta strašna zlodjela. Zato treba izmisliti priču o terorizmu i bijeloj El-Kaidi u BiH. Hamza Mujagić je eksponirao ključne historijske događaje kojima je bio učesnik, opisao događaje i osobe u liderstkom ešalonu. To je SDA, očima jednog od onih koji su željeli pomoći Bosni. Hvala na pažnji, i pročitajte ovo. Hamzi Mujagiću nije bilo teško sve ovo učiniti što je opisao, kada Bedrudinu Gušiću nije bilo teško sve ovo zapisati, kada meni nije bilo teško sve ovo postaviti, ne budite Vi lijeni da to barem pročitate - jer u laži je porazno živjeti Hadži Bedrudin GUŠIĆ: Koliko je trajao Tvoj angažman u MBO i zašto si se razišao i s njima? MUJAGIĆ: Ja sam na mjestu potpredsjednika MBO formalno bio mislim oko dva mjeseca. Stvarno je moj angažman trajao svega oko 20 dana. Nakon SDA za mene više nije postojalo ništa! Znao sam da smo očajni gubitnici i bio sam svjestan da narod mene smatra najvećim izdajnikom i organizatorom svega. Naše je sjedište ostalo u stanu koji je bogataš Adil uredio kao sjedište Stranke, na istom mjestu gdje smo imali i sjedište SDA. Svako je imao svoju sobu. Htjeo sam da se makar sad postave pravila i organizacija i strategija i taktika i cilj i kriteriji i da sva trojica prionemo na posao i raziđemo se po Bosni. Njih dvojica su danima umirali u ljubavi i slavi prema sebi provodeći sahate sa ljudima koje im je SDA slala da bi im odvukla pažnju od akcije i umirali su od ljubavi prema svojim veličinama, dajući intervjue. Ja sam gledao i patio. Došli su na svoj račun. Obojica u centru pažnje sa kurvinjskim novinarima oko sebe, a Adil i sa plaćenim novinarima i hizmećarima. Obojica su uživali govoreći kako se samo o njima u Bosni govori! U toj tolikoj našoj tragediji u kojoj sam živio kao u bunilu, u kojoj sam osvanjivao širom otvorenih očiju, sa potpuno mokrom posteljinom od znojenja zbog velikih psihičkih udara koje sam doživljavao. Svaki seljak koji je nazvao, svaki obični naš Bošnjački čojk, to sam zaboravio kazati! Njih su zvali liziguzi, i svakovrsna druga svjetska probisvijet, ALI MENE JE ZVALO ONO NAJVRIJEDNIJE ŠTO JE BOSNA IMALA, MENE SU ZVALI OBIČNI LJUDI, SELJACI, ZANATLIJE, RADNICI, UČITELJI, MENE JE ZVALA SIROTINJA I SVAKI TAKAV POZIV JE DUBOKO ZASIJECAO U MENE I DRMAO I TRESAO SA MOJIM ŽIVCIMA, SA MOJIM SRCEM i SA MOJOM DUŠOM. Te psihičke udare sam kasnije žestoko platio svojim zdravljem. Adil se kleberio UŽIVAJUĆI BESKRAJNO! Jednom sam upao u sobu kod njega koja se plavila od duhanskog dima. Bio je kod njega nekakav Sikirić, čiju je familiju on plaho poštivao. Ja sam počeo vikati da ću rastjerati i pobiti sve i ove prdiguze koji dolaze, šta se tu istresaju u praznim razgovorima, šta on tu zvekeće i blebeće, ništa od posla, ništa nismo uradili, samo guta duhanski dim, još će dobiti rak na plućima, a već ima rak na grlu, itd. On je gledao u mene ukočen od straha i bez teksta, taj Sikirić je šutio, a ja sam izašao videći ponovno da nikome ovdje nije stalo do ničega osim svoga JA! Kasnije mi je rekao da sam ga jako uvrijedio pred tim Sikirićem. Ja nisam htjeo ići ni na jedan jedini razgovor gdje su se natezali sa Muhamedom Čengićem, možeš misliti, čovječe, Muhamed Čengić. Pogotovo nisam htjeo ići na razgovore gdje su se priganjali sa Fikretom Abdićem. Sjećam se, jednom su se trebali sastati u lovačkoj kući kod Dervente. Kaže da se sastanemo sa Abdićem u Derventi. Tad mi je priznao, vjerojatno nije svu istinu, da je u tom trenutku imao 850 milijuna švicarskih franaka suhih para na kojima je sjedio!! Ti si puno mlađi, tebi je ostalo dosta života! Ja ovo što mi je ostalo hoću da provedem kako ja hoću, za svoj vlastiti ćeif! Dobri moj rođak Tunjo Filipović, plaho pametan a beskoristan. U sali je bilo oko 3. Moj je plan bio da one ljude koji iz gore navedenih razloga nisu htjeli u SDA, da ih pokupim u MBO i da napravimo prvo savez sa SDA, a kasnije da se spojimo. Nisam u tome uspio. Sve su to upropastili dvojica staraca: prvi od bolesne želje za vlašću i da bude predsjednik Bosne, a drugi se želio neprekidno vrtiti po novinama, televizijama i da on bude i stranka i narod i država! Obišao sam Krajinu i Sjevernu Bosnu, usamljen i očajan. Kasnije sam uspio nagovoriti Tunju pa smo skupa obišli središnju Bosnu i istočnu Hercegovinu. Od svega slaba fajda. Raskol je napravio Adil onda kad je sve bilo gotovo i kad se to nije smjelo. Napravio ga je kad je definitivno shvatio da mu neće dati da bude predsjednik Bosne. Bio sam gorak izvana i iznutra, nisam imao volje ni za što, nema više mojih ljudi, nema više ezana ni elana, ima nekakvih protuha polumuslimana, poluvlaha i Adilovih plaćenika koji su me posebno nervirali. Jednog sam dana, nakon što smo dogotovili program i deklaraciju, uzeo velik i težak svežanj papira i bacio ga Adilu u lice i pljunuo ga. Dao sam pismenu ostavku. Njih dvojica nisu trebali mene. Njih dvojica su mene samo iskoristili da bi osnovali MBO i domamili pristalice. U dva navrata su me zvali i ja dolazio u Sarajevo pa su me optuživali kako ja i dalje radim za SDA, kako sam ja izdao njih dvojicu, kako ja imam plan uništiti i njih i MBO, kako sam i dalje tajni član SDA, i tako dalje. Zadnji sastanak takve vrste je bio u Adilovu luksuznom stanu na Breki. Adil bi obično sipao optužbe, ja bi pogledaj u Tunju kao pametna čovjeka, a Tunjo bi gledaj ufitiljenih očiju negdje u plafon i tako. Zadnji put sam mu rekao neka me se više ne usudi zvati na ovakve razgovore i nije više ni zovnuo. Moram još jednom spomenuti moju Ravnu iza roditeljske kuće u Tešnju i mjesto pod trešnjom na Ravni kao povijesno mjesto. Na prvi dogovor su došla četvorica Podrinjaca sad se mogu sjetiti samo Fejze i Abdulaha, ali druge dvojice ne mogu. Ali, vrijeme se od krvoloka više ne može kupiti, prekasno je, a u Srboslaviju nećemo, pa neka ide glava! Otišli su sretni i-razvalili sastanke. Čovječe, tvoji ljudi ovdje razvaljuju! Ja sam bio utučen jer sam znao da ćemo mi biti razvaljeni!! Na dogovor o organiziranju otpora u Cazinu je došao samo Huse sa Alom. Pod trešnjom smo odlučili da idemo uzeti ključeve i oružje od Muhameda Beganovića koji je kao komunista bio komandant Teritorijalne obrane u Cazinu i koji je pod ključem držao i opremu i karte. Tako je to krenulo. Sjećam se da sam nakon tog otišao u Cazin i da smo u avliji mog suborca i jarana Huse i u avliji Husinog brata pod grožđem tri dana ubjeđivali Beganovića dok ga na koncu nismo ubijedili. Odatle je krenula odbrana Cazina. Ovom prilikom samo napominjem, da ne bi palo u zaborav, još dvije stvari: 1. Prvi ratni dogovor u Krajini je bio u Husinoj kući u Cazin-Polju mislim da je to bio januar 1991. Prvi dogovor sa Hrvatima u Bihaću je bio početkom ljeta 1991. Moj zadnji pokušaj da urazumim abdićevce je bio početkom 1992. Inače, budući nisam bio iz Saraj'va a bio svakome opasan daleko sam najviše bio vrijeđan. Novinari su izbrojali čak 15 laži i teških uvreda koje su govorili Izetbegović, Behmen, Muhamed Čengić i zasebno Silajdžić. Ovaj zadnji oko godinu dana i nije znao govoriti ništa drugo doli kako sam ja lažni znanstvenik a on pravi znanstvenik i kako on to najbolje zna jer se kreće u znanstvenim krugovima! Adil je u svojim knjigama koje je sam finansirao rekao dosta neistine. Prva je neistina da je on bio taj koji je takozvano moderno, demokratsko i šta ti ja znam krilo SDA poveo sa sobom. Unatoč njegovim novcima i podmićivanjima da je on to uradio sam-niko nebi otišao za njim! Ja nisam nikad imao nikakve veze sa modernizmom i liberalnim SDA krilom niti je takvo krilo postojalo , pogotovo ne kako je Adil širio demokratiju, plaćajući je francima. Ovo u skraćenu obliku ima u jednoj od Adilovih knjiga. Smiješna je zaista i pomisao da bi polupismen bogataš mene mogao nekud povesti! Druga je neistina da je on osnovao MBO. Istina je ova: ja sam stanovao u stanu Adilova rođaka Hadžiomerovića, preko puta sjedišta Stranke. Jedno jutro u pet sahata dođe meni Adil i sjede u baka fotelju pored mene. Izgledao je avetinjski i žalosno. Odjednom, gledajući kroz prozor poče plakati. To što narod nas smatra izdajicama, narod ne zna mnoge stvari i ima pravo što nas smatra izdajicama! Šta ti misliš šta ćemo sada? Mi smo sad obični privatni građani, a Alija i kompanija službene osobe i predstavnici naroda jer je Alija predsjednik Stranke. Dakle, mi nemamo načina sa njim otvoriti ravnopravan dijalog. Kad ja to rekoh, njemu lice zasja i spade s njega taman pokrov. Naravno, on je otišao do Tunje i to predstavio kao svoju ideju. Kad smo pravili popis ljudi meni je spisak donešen kao prvom. Smatrao sam da ja kao najmlađi trebam biti treći i rekao sam neka se Adil potpiše prvi, pa potom Tunjo. Ja sam bio treći. Mislim da taj spisak bi negdje trebao postojati još uvijek. Prva podružnica MBO je osnovana u Srebreniku i osnovao sam je ja sa, mislim da se zvao Morankić, a druga sam imena zaboravio. Adil je inače kao pravi bogataš godinama na metre kupovao sve knjige iz Bosne preko svojih rođaka Trhulja i Hadžiomerovića. Drug Adil u svojoj kući u Doldertal ulici u Cirihu ima dokumentacije od neprocjenjive vrijednosti za nas i naš opstanak i za opstanak Bosne. Ima dokumente VLASNIŠTVA NAD ZEMLJOM u BOSNI! Drugu Adilu švicarske vlasti nikad neće dozvoliti da ono što je od vrijednosti za nas iznese iz Švicarske! Ako ima Drine, biće i Bosne! Daj te svoje pare da napravimo svijetu bolnicu za rak i kupi opremu, bolan, u nas je epidemija raka. Daj te pare da liječimo svijet!! Tako ćeš postati predsjednik Bosne. Zadnji put sam ga ovako molio u njegovom BMW-u kad smo od njegova luksuznog stana na Breki spušćali se Koševskom ulicom u nekadašnju Titovu ulicu. Tad je rekao da ode u Zirich i da će razmisliti, pa kad se vrati da će mi kazati. Vrati se, ali ništa ne odmisli i ništa ne kaza. Koga mi izigravamo i koga mi lažemo? Kome sve vjeruje taj jadni Bošnjački muslimanski narod-slijep kod očiju Alija, Silajdžić i kompanija su uradili šta su uradili! Ali ništa manje nije kriv ni major OZN-e drug Adil Zulfikarpašić, koji je SA SVOJIM PARAMA SAM MOGAO SPASITI BOSNU! DA JE ADIL ODRIJEŠIO KESU I DA SAM USPIO NAORUŽATI NAROD NA DRINI, DRUGAČIJA BI BILA PJESMA!! To sam Adilu i rekao, ako se još sjeća! JA ĆU VJEROJATNO POGINUTI, ALI DOK JE MOJA GLAVA NA RAMENU I DOK SE ČUJE MOJ AVAZ, ČETNIČKA NOGA NEĆE PREKO DRINE! Šutio je i okretao glavu. Valjda me je kao i Alija smatrao suludim ratnim fanatikom. Danas se vidi da su suludi bili svi oni zbog čije je šutnje, nerada i nesposobnosti sav narod odveden kao ovce pod četnički nož. Gdje je sad onaj Muhamed Čengić? Više ne viče da sam idiot i militantni fanatik koji se htjeo spremiti i braniti. Zbog njegove nesposobnosti i neznanja ode mu njegova rodna Foča, odakle mu je familija. Narod je vjerovao takvima a ne meni. Tad je Adil, samo što je meni priznao, imao u džepu 850 milijuna suhih para, švicarskih franaka. Ne dade ni groša! A htjeo biti predsjednik Bosne! Izbire ga njegov već 16 godina plaćani novinar Fahrudin Đapo za čovjeka godine i izbiru ga u Akademiju nauka Bosne kao počasna akademika?! Eh, izružih ja sve poprijeko! Da li je te godine 1990. Naravno da je bilo. Ali neobična i apsurdna zemlja Bosna je zemlja u kojoj je uvijek bilo pametnih, a nikad pameti, uvijek organizatora a nikad organizacije i uvijek heroja a nikad vojske! Oni koji su bili samnom bili su spremni i na Moskvu udariti! Bilo je veoma sposobnih, pametnih, preduzimljivih i hrabrih. Ali, svi smo mi bili iz provincije - niko iz Saraj'va i kad smo osnivali SDA, sve smo uradili mi po Bosni - nikad i ništa oni iz Saraj'va i sve su se naše zamisli, prijedlozi i poslovi razbijali ne o tvrd, nego što je puno gore - o ljigav i podmukao mufliski, minderpuza obruč rođačkog i zetovskog rukovodstva iz Saraj'va. I tu je velika greška. Bilo je krasnih ljudi iz Krajine, sa Drine, iz Srebrenika, iz Travnika, iz Zvornika, naročito iz Gradačca, iz Cazina, itd. Alija je pozvao ključne ljude među koje nije spadao Muhamed, ali je prisustvovao kao generalni sekretar SDA, a kao što vidite, ja sam bio jedini koji nije bio iz Sarajeva i koji nije bio iz klana Čengića! Šta god smo počinjali konstruktivno i dogovorno i pametno, pogotovo kad sam ja šta objašnjavao i predlagao, Muhamed Čengić se je ili smijao, ili glupo i primitivno protivio. Skočiše svi, mene Alija uhvati za ruke vukući sebi, Adil uhvati svog rođaka Muhameda vukući ga sebi. Tunjo se bio izmakao do vrata sav blijed, a Hasan je bio izmigoljio iz sobe. To je bio strašan i glup organizacijski propust. Sve što je u SDA urađeno uradili smo mi iz provincije. Tadašnji SDA sam nosio ja na svojim ramenima i svojim govorima, Adil sa svojim imidžom bogataša i Tunjo sa svojim iskustvom. Tadašnji SDA su nosili ljudi iz provincije, a minderpuza rođaci iz Saraj'va su se vozili na našim leđima. Istovremeno, niko od nas iz provincije nije imao pristupa do rođaka i rukovodstva! Te su se uvrede odnosile na mene. Danas, nakon što je rezultat njihove pameti poznat svima nama, ove uvrede shvaćam kao pohvale!! Eh, jesam li ja griješio i di sam pogriješio. Jesam, griješnik sam i ja! Sjećam se, neki su plaćali i helikoptere samo da bi pobjegli. Zar ima ljepšeg mjesta od svog ognjišća?!